Izvori bliski Vladi i vrhu Mosta Nacionalu su otkrili da policija istražuje postoji li politička zavjera u pozadini navijačkih izgreda u francuskom Saint- Etienneu, kao i jesu li u navijačke obračune na tribini stadiona Geoffroy Guichard bili uključeni i pojedinci koje su financirale osobe bliske Hrvatskom nogometnom savezu. Prema tvrdnjama istih izvora, postoje indicije da huliganski incident ima i svoju dodatnu političku pozadinu, ali ne onu na koju se s desne političke scene ubrzo nakon incidenta upozoravalo. Zbog svega toga, visoki dužnosnici Mosta iznijeli su Nacionalu otvorene optužbe protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da raspiruje političku histeriju zbog prizemnih političkih interesa i moguće neformalne sprege s najmoćnijim čovjekom hrvatskog nogometa Zdravkom Mamićem.

Pojedini visoki dužnosnici Mosta, koji su i dalje dužnosnici u Vladi, zbog svega navedenoga vrlo brzo će zatražiti da radi smirivanja tenzija u društvu, Zdravko Mamić i Davor Šuker podnesu ostavke na funkcije koje obnašaju u Hrvatskom nogometnom savezu. To bi se prvenstveno moglo očekivati od ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića, koji je već i službeno izjavio da su u temelju problema ljudi koji vode HNS i nogomet.

PREDSJEDNICA DRŽAVE KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ odlučila je uoči predstojećih prijevremenih izbora pokušati pomoći HDZ-u tako što se uklopila i aktivno sudjelovala u desničarskoj strategiji širenja moralne panike nakon izgreda dijela hrvatskih navijača na Europskom prvenstvu u Francuskoj, odnosno pokušaja zaštite Zdravka Mamića i s njim povezane vrhuške Hrvatskog nogometnog saveza. Sukus je to optužbi koje je za Nacional iznio visoki izvor iz Mosta. Isti taj izvor tvrdi da je njena naizgled neoprezna i ishitrena reakcija na prekid utakmice protiv Češke, kada je za to javno optužila “orjunaše i neprijatelje Hrvatske”, pomno osmišljena u predsjedničkom uredu i u koordinaciji s pojedincima iz HDZ-a puštena u javnost. U Mostu su uvjereni da je cilj te političke diverzije bio skretanje dominantne pažnje javnosti s previranja u toj stranci i sve ozbiljnijeg pada rejtinga HDZ-a u javnosti nakon pada Vlade.

Više vrlo dobro upućenih izvora za Nacional je ispričalo kako smatraju da je upravo to razlog i njezina zahtjeva za sazivanjem izvanredne sjednice vlade te najave postroženja Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, odnosno kazni za izgrednike na tribinama. Zakon o sportu i početak njegove primjene nije spominjala. Nije izvjesno da će tehnička vlada i Sabor pred raspuštanjem uopće imati vremena za raspravu o Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, koji je po svojim odredbama ionako jedan od najstrožih u Europi, ni da će za to postojati politička volja. Nacionalov sugovornik iz samog vrha Mosta otkrio je da je akcija predsjednice ondje također protumačena kao pokušaj dizanja vlastitog rejtinga i spašavanja HDZ-a, tako što će se umjesto na ustaše i partizane, javnost pokušati podijeliti na “prave domoljube” s jedne i “huligane i orjunaše” s druge strane.

“Pokušavaju iskoristiti najprimitivnije strasti i porive, ovakva reakcija je potpuno neprimjerena funkciji predsjednice. Pored toga, produbljuje ionako veliku sumnju da postoji određena interesna povezanost između nje i Zdravka Mamića. HDZ-u će na koncu to počiniti veliku političku štetu, posebice u Dalmaciji, a vjerojatno i predsjednici ako ne shvati svoju grešku”, objasnio je jedan od vodećih ljudi Mosta.

U MOSTU SU SHVATILI DA NAVIJAČKI IZGREDI U FRANCUSKOJ ne predstavljaju iskaz huliganizma koji je sam sebi svrha, nego su – kao i neki od uglednijih svjetskih medija – u njima prepoznali izraz eskalacije borbe protiv korumpirane i temeljito kriminalizirane vrhuške HNS-a.

“Naravno da metode nitko ne odobrava, ali konačno je vrijeme da se pozabavimo uzrokom ovih problema, umjesto da izmišljamo političku pozadinu i fantaziramo o izmišljenim državnim neprijateljima”, jasan je Nacionalov sugovornik iz Mosta. Osim izrazita nezadovoljstva navijača stanjem u hrvatskom nogometu i uvjerljivim dokazima teškog kriminala u nacionalnom savezu i oko njega, tvrdi izvor iz Mosta, u osnovi problema je Zakon o sportu, odnosno izbjegavanje njegova provođenja.

A za takvu su situaciju, prema viđenju visokog dužnosnika Mosta, u zadnjih pola godine najodgovorniji predsjednik HDZ-a i donedavni prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko i odnedavno tehnički ministar prosvjete i sporta Predrag Šustar.

Vodeći ljudi Mosta posljednjih tjedana su, želeći doskočiti neobičnim objašnjenjima da je taj zakon neprovediv, pripremali njegove još oštrije i konkretnije dopune, kao i sasvim novi zakon koji bi sportskim inspektorima dao iznimno široke ovlasti. Namjeravali su to provući kroz saborsku proceduru kao dokaz svoje vjerodostojnosti zato što su početkom godine objavili kako je “čišćenje hrvatskog nogometa jedan od uvjeta sastavljanja vladajuće većine”. Kako im zbog opstrukcija iz HDZ-a to nije pošlo za rukom, nakon incidenta u Francuskoj Božo Petrov je progovorio o “borbi bahatih koji su sve institucije podredili svojim sebičnim interesima i borbi razočaranih i očajnih koji su spremni na sve”.

U PETAK, 17. LIPNJA, na tribinama stadiona u Saint-Etienneu, u 85. minuti utakmice protiv Češke, s tribine na kojoj su bili smješteni navijači Hrvatske na teren je bačeno desetak bengalki i jedan “topovski udar”, a potom je na tribini izbila tučnjava koju je moguće izazvao dio navijača povezanih sa strukturama HNS-a. Dapače, informacije koje su pristigle u Nacional govore da je upravo za tu priliku nacionalni savez angažirao i određen broj zaštitara iz zagrebačkih noćnih klubova koji su, odjeveni kao navijači, bili zaduženi kontrolirati događanja na stadionu.

Akcija prekidanja utakmice hrvatske reprezentacije bila je dobro osmišljena i pomno planirana i izveli su je pripadnici više navijačkih skupina – od splitske Torcide i zagrebačkih BBB-a do navijača iz Osijeka, Rijeke, Vinkovaca i Varaždina. Nacionalu su poznati identiteti huliganskih kolovođa. Među njima se kao jedan od ključnih spominje Stipe Utrobičić iz Splita. Jedan od njegovih profesora prepoznao ga je zajedno s još trojicom njegovih školskih kolega. Policija je precizno rekonstruirala njihove identitete, ali i puno šire informacije o njima, kao i tijek njihovih aktivnosti. Utrobičić se spominje kao jedan od vođa splitske Torcide.

Uz vjerojatnu pomoć navijača kluba iz Saint-Etiennea, Magic Fans, koji njeguju prijateljske odnose s dijelom Torcide, na stadion je unesena pirotehnika potrebna za potez koji je skandalizirao hrvatsku javnost. U navijačkim krugovima već mjesecima unaprijed bilo je sasvim izvjesno da će doći do incidenata u Francuskoj i bilo je pitanje samo kako će oni izgledati: njihov cilj bio je preko reprezentacije nanijeti što veću štetu Hrvatskom nogometnom savezu, pa moguće i izbacivanje iz međunarodnih natjecanja jer se smatra da bi se time najviše ugrozili interesi Zdravka Mamića i njemu bliskih osoba.

Premda ne žele izravno istupati u medijima, dio utjecajnih osoba iz navijačkih krugova za Nacional je takav razvoj događaja protumačio kao logičan i očekivan zato što su posljednjih godina – a osobito otkako je HDZ došao na vlast – državne strukture pružale podršku i zaštitu Mamiću. “Pet godina pokušavalo se legalno i mirno pa nije išlo. Nije čudno što je uslijedila takva ekstremna reakcija: uostalom, slične stvari događale su se na utakmici u Italiji koncem 2014., s potpuno jednakim motivima. Nema sumnje da će se to nastaviti i u budućnosti ako se nešto hitno ne poduzme”, objasnio je ovaj umirovljeni navijač.

Za bolje razumijevanje ove teme treba naglasiti da su hrvatske navijačke skupine vrlo dobro organizirane, ali istovremeno nisu tako tvrdo strukturirane da bi bilo moguće neutraliziranjem njihovih vodećih ljudi onemogućiti daljnje djelovanje: nove generacije stasavaju u realnom vremenu, što dokazuje podatak da su u neredima u Francuskoj mahom sudjelovali mlađi punoljetnici i osobe u ranim dvadesetim godinama života. Hrvatski kuriozitet je, međutim, što su se navijači organizirali u pokušaju uvođenja reda i zakonitosti u nogomet i da su gotovo svi njihovi incidenti – izuzev međusobnih tučnjava koje sociolozi svrstavaju u supkulturni folklor i znatno su manjeg intenziteta nego u većini europskih država – u stvarnosti usmjerene protiv vodećih struktura Hrvatskog nogometnog saveza. Torcida i Bad Blue Boysi su preko svojih intelektualnih frakcija “Naš Hajduk” i “Zajedno za Dinamo” proizveli niz legalnih akcija koje su postupno razotkrivale Mamićevu svemoć u nogometu i ukazivale na dimenzije njegove hobotnice razgranate na gotovo sve društvene sfere, daleko izvan sporta: u policijskim i pravosudnim krugovima, u medijima, ali prije svega u političkim strukturama u državi.

UPRAVO NACIONAL je prije dva tjedna objavio posljednje u nizu otkrića: glavni boss hrvatskog nogometa u tajnosti se sastao s Karamarkom na prvom katu zagrebačkog hotela Sheraton, i to dan nakon što je Vrhovni sud donio odluku da se prvi od serije sudskih procesa koji se vode protiv njega prebaci na Županijski sud u Osijeku. Po svjedočenju očevidaca, Karamarko ga je tom prilikom uvjeravao da će problem “biti riješen”, što je ponovno pobudilo sumnju u isprepletenost s dijelom pravosudnog aparata. Nju je također razotkrio Nacional kada je otkrio da je dvoje sudaca Ustavnog suda – Slavica Banić i Marko Babić – bilo pod mjerama Uskoka zbog sumnji u kontakte upravo s Mamićem i njemu bliskim osobama. Sutkinja Banić je pedesetak puta komunicirala s njegovim bliskim prijateljem Paškom Dodićem, dok je javno priznala i susrete s Mamićem te se zbog njih ispričala, ali i objasnila ih “slučajnim i površnim”.

SUCU MARKU BABIĆU, pak, donedavna predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec dodijelila je u rad zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o sportu koji je podnio Hrvatski nogometni savez u nadi da će ga srušiti i tako spriječiti narušavanje piramide moći. S Mamićem već desetljećima prijateljuje predsjednik Županijskog suda Ivan Turudić, viđen je kako na javnom mjestu ispija kave sa sutkinjom Jasnom Smiljanić, a još nekoliko visoko pozicioniranih sudaca – uključujući i predsjednika Županijskog suda u Splitu Marijana Miletića – obnašaju dužnost u Arbitražnom sudu Hrvatskog nogometnog saveza. Pored toga, u Dinamu je zaposlio bivše istaknute osobe iz sustava MUP-a, poput Krešimira Antolića, dok je u gradskim strukturama Milana Bandića – počasnog predsjednika zagrebačkog kluba i njegova najizdašnijeg financijera s preko tri stotine milijuna kuna proteklih desetak godina – mjesto pronađeno za bivšeg načelnika zagrebačke policije Marijana Tomurada.

To je tek dio široke mreže osoba koje se smatraju direktno ili indirektno povezanima s Mamićem, premda to nipošto ne mora značiti da oni doista rade za njegove interese. Ali neki od njih doista sjede i u skupštini Dinama, udruzi građana koja je organizirana po gotovo nevjerojatnom principu (tako da skupština bira Izvršni odbor, a Izvršni odbor skupštinu), pa tako podržavaju njegovu beskonačnu vlast u ovom klubu.

KOMPLETAN I DOBRO POSTAVLJEN SUSTAV Zdravka Mamića koncem 2014. ipak je nagrizao masovni prosvjed 30 tisuća građana na splitskoj rivi, koji su organizirali Torcida i Naš Hajduk: ondje se rodila ideja izrade izmjena Zakona o sportu koji bi uredio odnose u nogometu i posljedično ograničio njegovu moć. Bilo je to prvi put da se nedodirljivi gazda ovog sporta našao u problemima jer je pritisnut “odozgo”, preko Hrvatskog sabora; dotad je njegovo djelovanje prisiljena bila ispitivati Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (nelegalne državne potpore), Sportska inspekcija (protupravno održavanje satelit-kluba Lokomotiva u prvoj nogometnoj ligi), prekršajni sudovi zbog incidenata i upravni sudovi zbog kršenja različitih propisa. Ali iz svih tih slučajeva Mamić je izašao gotovo potpuno neokrznut – bilo zbog nerada, bilo zbog suspektnog ponašanja institucija. Zakon o sportu ipak je predstavljao najveću opasnost za njegove interese i on je to prepoznao pa se angažirao da pokuša osujetiti njegovu izradu, prihvaćanje i provedbu.

ZAKON O SPORTU u bitnome sadrži tri ključne izmjene: po prvoj su svi klubovi, udruge i savezi dužni objavljivati svoje detaljne financijske izvještaje i time se podvrgnuti javnoj kontroli, a po drugoj se na rok od tri godine iz sporta udaljavaju osobe koje su osuđene za prekršaje i kaznena djela vezana uz sport. Treća, ključna odredba, odnosi se na ustroj sportskih saveza pa su oni koji u najvišem rangu natjecanja imaju najmanje 50 posto profesionalnih klubova obavezni u svojim skupštinama imati po dva predstavnika svakog prvoligaša i po jednog predstavnika svake županije. Time bi se, za razliku od dosadašnjeg delegatskog sustava koji je skrojen po interesu vladajuće klike i de facto predan u ruke HDZ-ovim kadrovima iz provincijskih i beznačajnih nogometnih klubova, donekle uvela ravnopravnost u odlučivanju i kontroli organizacije.

Inicijativu s terena najozbiljnije je shvatio zastupnik Hrvatske narodne stranke Srđan Gjurković koji je skupljao potpise zastupnika i vrlo brzo dobio potporu dovoljnog broja njih – i to iz različitih političkih opcija. Potom su tada vladajući SDP i HDZ popustili pod javnim pritiskom i, vodeći računa o skorim parlamentarnim izborima, prijedlog prihvatili kao svoj te ga poslali u hitnu saborsku proceduru. To nije prošlo bez otpora: dok je HDZ očekivano stao na stranu HNS-a i Mamića, tadašnji SDP-ov ministar sporta Vedran Mornar izazvao je brojne sumnje da pokušava opstruirati proceduru tako što je objavio da njegovo ministarstvo radi na izradi “cjelovitog i sveobuhvatnog” novog Zakona o sportu. Nekoliko mjeseci trajalo je natezanje dok Mornar ipak nije popustio pod političkim pritiskom iz vlade, pa je Zakon usvojen u kolovozu prošle godine – dok se sportskim savezima, udrugama i klubovima ostavio šestomjesečni rok za prilagodbu.

TAKO JE ON STUPIO NA SNAGU u veljači ove godine, neposredno nakon formiranja nove vlasti. HDZ-ov ministar sporta Predrag Šustar tada se priklonio stavu HNS-a da je zakon nejasan – navodno jer je dvojbeno ulazi li u kvotu od 50 posto profesionalnih klubova i nogomet na pijesku! – pa je objavio da je od Hrvatskog sabora zatražio njegovo autentično tumačenje. Gotovo dva mjeseca kasnije ispostavilo se da to čak ni formalno nije učinio, da bi na koncu vlada i formalno objavila da je Zakon “na doradi”, dok se važeći jednostavno ne provodi. Važno je napomenuti da je jedan od najzaslužnijih za samo njegovo usvajanje, dotadašnji visoko pozicionirani zastupnik HNS-a Srđan Gjurković, uoči prethodnih parlamentarnih izbora bio potpuno marginaliziran i gurnut na trinaesto mjesto koalicijske liste u desetoj izbornoj jedinici, što se u upućenim krugovima protumačilo kao osveta Mamiću bliskih dužnosnika Hrvatske narodne stranke za pritisak “odozgo” na Mamića. Slično se dogodilo i s prijedlogom dijela članova HDZ-a da se za Šustarova pomoćnika za sport imenuje proslavljeni hrvatski košarkaš Dino Rađa. Tvrdi se da su Rađino imenovanje blokirali upravo pojedinci bliski Mamiću koji, čini se, ima također teško objašnjiv utjecaj na Karamarka.

U cijeloj toj situaciji Kolinda Grabar Kitarović ponašala se poprilično dosljedno: uoči predsjedničkih izbora izjavila je da se “neće baviti nogometom dok je narod gladan”, u samom finišu kampanje grubo je prekinula svoju konferenciju za novinare kada je upitana za svoj stav o Mamiću i načinu na koji vodi hrvatski nogomet, a nakon osvajanja vlasti pohodila je utakmice reprezentacije i mahom tvrdila da ne čuje ustaške povike “za dom spremni”. I to upravo na utakmicama koje tvrde jezgre svih hrvatskih navijačkih skupina već neko vrijeme sustavno bojkotiraju.

MAMIĆ JE FINANCIRAO NJENU KAMPANJU simboličnim iznosom od deset tisuća kuna, dok nikada nisu službeno potvrđene informacije da su se njegove donacije HDZ-u kretale u puno značajnijim iznosima od pet do deset milijuna kuna. Ono što je počelo narušavati imidž predsjednice jest tvrdnja da joj je u ljeto prošle godine upravo Mamić u svojoj vili organizirao privatnu rođendansku zabavu, što ona nikada nije demantirala. Ali simptomatično je to što je iz HDZ-u sklonih medija prilikom smjene ravnatelja Središnje obavještajne agencije Dragana Lozančića plasirana tvrdnja da je “izigrao povjerenje predsjednice tako što je nije obavijestio da se susreće s osobama koje su pod tajnim mjerama”. Nigdje nije navedeno, ali bilo je očito da se radi upravo o Mamiću.

Njezina prošlotjedna izjava o “orjunašima” koji su prekinuli utakmicu u Saint-Etienneu bila je čak i doslovno preuzimanje retorike najvećeg nogometnog bossa koji je samo dva dana ranije u emisiji Velimira Bujaneca istom etiketom počastio splitsku Torcidu. Time je na sebe navukla bijes ljudi u dijelu Dalmacije koji – iako su osjetljivi na nogometnu reprezentaciju i najčešće ne odobravaju huliganske metode – itekako prepoznaju da je Mamić u samoj srži problema hrvatskog nogometa. Poznavatelji prilika za Nacional tvrde da situacija dalje može samo eskalirati: premda se veći incidenti možda više ne trebaju očekivati u Francuskoj, svaka sljedeća utakmica reprezentacije potencijalni je poligon za novo iskaljivanje bijesa prema HNS-u. Pored toga, u osvit parlamentarnih izbora ovo pitanje sigurno će postati jedna od glavnih tema u kampanji, a HDZ će teško moći ponovno balansirati između optužbi za “orjunaštvo” i podržavanja Mamića s jedne te ulagivanja Torcidi i Dalmatincima s druge strane.

Sam Mamić suočava se s prvim sudskim postupkom u Osijeku, jednim od onih u sklopu kojih ga se sumnjiči za pranje novca, utaju poreza i pronevjeru gotovo 40 milijuna eura. S bratom Zoranom, izvršnim predsjednikom HNS-a Damirom Vrbanovićem i drugim suradnicima branit će se od rezultata istrage “poreznog Uskoka” i američkih službi, prije svega moćnog IRS-a. Pritom bi i interes međunarodne javnosti za to suđenje mogao biti veći jer je nerede u Francuskoj dio uglednih svjetskih medija opisao kao “borbu navijača protiv temeljito korumpiranog nacionalnog saveza”.