Nakon silnih peripetija i prije svega odbijanja bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića da potpiše njegovo imenovanje, Marin Blažević nedavno je ipak postao intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. U razgovoru za Nacional predstavlja novu operu – Verdijeva “Othella”, ali govori i o financijskim i tehničkim problemima koje to nacionalno kazalište još uvijek ima i koji se, procijenio je Blažević, neće riješiti još dvije godine.

NACIONAL: Zašto ste odlučili postaviti operu “Othello”?

Verdijevu muzičku dramu, ili preciznije – tragediju, predstavljamo kroz prizore u kojima nije uvijek jasno pripadaju li realnom ili nadrealnom svijetu. Predstava se može gledati kao uprizorenje Othellove noćne more, njegova unutarnjeg svijeta i afektivne oluje koju je u njemu izazvao osjećaj ljubomore pobuđen Jagovim spletkama. Drugi izazov bio je kako scenski oblikovati takav snoliki svijet. U suradnji s Alanom Vukelićem i Daliborom Fugošićem konstruirana je svjetlosna instalacija uz pomoć koje pomičemo i propusnima činimo granice između jave i sna, zbilje i iluzije, svijeta i teatra.

Treći izazov nametnuo se svojevrsnom inverzijom dramaturških prioriteta. U našoj interpretaciji ove operne drame u prvi dramaturški plan ušle su Desdemona i Emilija, umjesto Jaga i Othella. Pokušali smo pomaknuti fokus s Othellove patnje i Jagove spletke. U prvi plan doveli smo Desdemonin otpor spram uloge žrtve, ali i žene kojoj se ne može ‘’sasvim vjerovati’’. Desdemona se naposljetku nije uspjela izboriti za svoje pravo na otpor. Ali Emilija jest. U predstavi zapravo govorimo o nekoliko različitih perspektiva – onoj snomornoj Othellovoj, svojevrsnoj protufeminističkoj Desdemoninoj odnosno Emilijinoj i trećoj Jagovoj, koja je teatralna.

NACIONAL: I u ovoj predstavi pobjednicima opernog natjecanja “Zinka Milanov” dajete priliku da stanu na scenu s iskusnim pjevačima. Koliko vam je to važno?

Presudno. Mladim opernim pjevačima više od bilo koje druge nagrade važno je scensko iskustvo i referenca, prigoda da nastupaju u produkcijama i koncertima opernih kuća i orkestara. Jedan od dobitnika posebne Nagrade Opere HNK u Rijeci na međunarodnom natjecanju, Domen Križaj, već je nastupio u predstavi Massenetova “Werthera”, a Anu Petričević sada očekuje i nastup u “Othellu”. Nažalost, Ministarstvo kulture odbilo je financirati Međunarodno natjecanje mladih opernih pjevača “Zinka Milanov” već drugu godinu zaredom pa smo ga ove godine bili prisiljeni odgoditi, u nadi da ćemo uspjeti održati bijenalni ritam. Navodno je nekima u povjerenstvu zasmetalo što smo natjecanje nazvali “Zinka Milanov”. Valjda su zaboravili da je naša najveća operna pjevačica svih vremena, uz Milku Trninu, u svijetu nastupala pod prezimenom Milanov te da mladi pjevači sa svih strana svijeta – a u dvije godine prijave gotovo 200 kandidata dolazile su iz više od 30 zemalja – vjerojatno ne bi tako reagirali na prezime Kunc.

NACIONAL: Od vas je Operu HNK Ivana pl. Zajca preuzeo Petar Kovačić. Što očekujete od njega?

Nastavljamo putem kojim smo krenuli. Suradnja s vrhunskim dirigentima i solistima, nova snimanja za međunarodne diskografske brendove, uskoro i koprodukcije s europskim opernim kućama. Naročito sam zadovoljan što smo u dvije sezone Rijeku promaknuli u drugi operni i klasično-glazbeni koncertni centar u Hrvatskoj, nakon Zagreba, a s izvanrednim violončelistom Petrom Kovačićem, sada i novim ravnateljem riječke Opere, možemo biti samo još bolji.

NACIONAL: Kakva je situacija s Dramom i Baletom?

Balet je u dramatičnoj tranziciji. Treći ravnatelj zaredom u proteklih pet godina otišao je prije isteka mandata, no vjerujem da će dolazak Maše Kolar na mjesto ravnateljice od početka sljedeće sezone otvoriti nove perspektive razvoja. Riječki balet nije samo u upravljačkoj i kadrovskoj krizi, nego i u identitarnoj. Vrijeme rješavanja nagomilanih problema nemoguće je mjeriti mjesecima. Trebat će nam nekoliko sezona. Bez strpljenja i strateškog planiranja nećemo daleko stići. Nadam se da je to uvidio i ansambl, posebno onaj njegov mlađi i aktivni dio. Razvoj Hrvatske drame, prije svega u umjetničko-izvedbenom smislu, jedan je od mojih prioriteta u sljedeće dvije sezone, naravno u suradnji s Jelenom Kovačić kao ravnateljicom. Preduvjet je obnova ansambla.

NACIONAL: U Dramu je došla glumica Mira Furlan, a i inače ste osvježili ansambl. Ali i otišlo je dosta glumaca.

Važno je da glumci dolaze i odlaze. Jedan od najvećih problema riječkog dramskog ansambla bila je njegova statičnost. Publika je postala zasićena predvidljivim podjelama, naučenim gledanjem uvijek istih glumaca, a posljednjih godina postajalo je financijski sve teže izvedivo angažirati gostujuće glumce. S druge strane, nijedan ansambl riječkog HNK nije u toj mjeri kao Hrvatska drama gostovao na vodećim kazališnim festivalima diljem Europe, i to prije svega s predstavama Olivera Frljića. Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Nika Mišković i Jasmin Mekić ulaze u red najhrabrijih glumaca našeg glumišta, što su dokazali sudjelovanjem u predstavama “Trilogije o hrvatskom fašizmu”. Možda će otići još neki glumci, ali važno je da drugi dolaze. Otišli su Alen Liverić, Igor Kovač i Damir Orlić. Ali nakon Mire Furlan pridružio nam se Leon Lučev, a prije njih i Dean Krivačić, Jerko Marčić, odnedavno i Marija Tadić i Nikola Nedić. “Jesenja sonata” odigrana je 11 puta, rasprodana od prve do zadnje izvedbe.

NACIONAL: Kako financirate kazalište?

Surađujemo intenzivno s Gradom i borimo za opstanak prevelikog kazališta u relativno malenom gradu. Trenutačno smo na rubu održivosti i, iskreno, nisam siguran možemo li se još najmanje dvije godine izvući iz ponora u koji je riječki HNK gurnula bivša uprava Nade Matošević Orešković. Time se sada bave institucije pravne države, od enormnog duga koji se s naknadno otkrivenim stavkama popeo na više od pet milijuna kuna, do potpunog nereda u poslovanju zatečenog u rujnu 2014. koji je rezultirao i negativnim nalazom državne revizije. No kazalište ne može stati s produkcijom jer najviše ovisi o povjerenju publike.

NACIONAL: Kako vidite HNK Ivana pl. Zajca? Neki tvrde da vaša vizija kazališta nije u skladu s ‘’nacionalnim’’ u nazivu kuće koje ste intendant, odnosno da nema dosta hrvatskih autora koje postavljate. Vaši protivnici govore i to da su neke predstave ‘’previše moderne’’ i da im nije mjesto u nacionalnoj kući. Što biste im rekli na te primjedbe?

Da ne znaju o čemu pričaju. Prvo – broj gledatelja i pretplatnika raste, a publika je jedno od mjerila prepoznavanja uloge kazališta u društvu i nekoj zajednici, u ovom slučaju Rijeci i riječkoj regiji. Drugo – ako u nekoj sezoni na programu ima manje ‘’hrvatskih autora’’, što bi se valjda ponajprije trebalo odnositi na ‘’hrvatske pisce’’, to ne znači da naš program izvode izvanzemaljci. Zašto bi ‘’hrvatski pisac’’ imao prioritet nad ‘’hrvatskim redateljem’’ ili scenografom ili koreografom, glumcem ili opernom pjevačicom? Treće – rijeka postaje Europska prijestolnica kulture. Ja se nadam da će do tada ti neki shvatiti da su Shakespeare, Molière, Bergman, Bulgakov, Bernhard, uskoro Ibsen, a i Krleža, Olja Lozica ili Oliver Frljić – i ‘’hrvatski autori’’, kad su već ‘’europski’’. Svojim protivnicima poručujem neka samo nastave. Argumenti su dosad uvijek bili na mojoj strani. A ako jednom ne budu, to ću znati prije njih. I naravno, otići kad zaključim da nisam uspio.

NACIONAL: U velikoj mjeri do zastoja u vašem imenovanju došlo je zato što ga je ministar Zlatko Hasanbegović odbio potpisati. Što mislite o njemu i vladi u kojoj je djelovao, a što o ministrici Nini Obuljen i ovoj Vladi?

Taj Hasanbegović, bivši i predugo samo tehnički ministar kulture, nije ništa relevantno učinio za hrvatsku kulturu prije nego što je postao ministrom, a kada je stjecajem okolnosti instaliran – rapidno je krenuo uništavati sve što se nije uklapalo u njegov suženi i ekstremni ideološki vidokrug. On i njegova doministrica Ana Lederer krenuli su putem kulturocidne politike i važno je da ih je zapravo smijenila vlastita stranka. Nije isključeno da će taj tandem političkih reketara i kršitelja zakona u budućnosti ponovno isplivati na nekim funkcijama, no zasad – prepustimo ih ropotarnici promašaja povijesti.

Aktualna vlada nije moj izbor, ali demokracija jest, a zasad ne vidim opasne namjere. Problem mogu biti kompetencije, no aktualna ministrica kulture zadnja je u Vladi kojoj bi netko imalo upućen mogao osporiti pravo na mandat. Dakle, vjerujem da ima tema o kojima možemo razgovarati, projekata na kojima se može surađivati i nadam se da će nas posjetiti.