Obitelj turskog premijera Binalija Yıldırıma na off shore kompanijama ima najmanje 140 milijuna dolara imovine – uključujući teretne brodove i nekretnine u Nizozemskoj

Ramazan 2009. turski ministar prometa i mora Binali Yıldırım bio je pozvan na doručak s čelnicima brodarskim kompanija na svečanosti u Udruženju brodovlasnika Barbaros u Istanbulu.

Tijekom objeda, Yıldırım se popeo na pozornicu. Njegov je govor poprimio ozbiljan ton.

“Od sada na dalje bilo koja turska kompanija koja posjeduje brodove, jahte ili druga morska plovila koji plove pod stranim zastavama bit će od strane vlade tretirana kao sumnjiva”, rekao je.

“Dali smo plovilima rok od tri mjeseca da promijene zastave, bez troška”, dodao je Yıldırım, referirajući se na zahtjev svog ministarstva. “Sada više nemaju izgovora. Ako inzistiraju da neće prijeći na turske zastave, smatrat ćemo da nemaju dobre namjere.“

Ideja je bila da se kreira snažna nacionalna flota koja će brendirati boje Turske i koja će turskoj državi plaćati naknade i takse.

Nekoliko metara dalje od Yildirima sjedio je njegov 30-godišnji sin Erkam.

Njegov je sin možda osjećao sram tijekom očeva govora, budući da je on u to vrijeme bio registrirani vlasnik najmanje jednog teretnog broda pod nazivom ‘City’, preko obiteljske offshore kompanije na Nizozemskim Antilima. Taj otpremnik nije plovio pod turskom, već pod zastavom nizozemskog karipskog otočja.

Otada, obiteljsko vlasništvo nad brodovima koji plove pod stranim zastavama naraslo je, što dovodi do zaključka da je Yıldırımov govor bio ništa drugo do li licemjerje.

Istraga o poduzećima obitelji Yıldırım, koja je dio Europske istraživačke suradnje (EIC) #MaltaFiles, otkriva da obitelj trenutno posjeduje brodove i drugu imovinu u vrijednosti preko 100 milijuna eura.

Ta se imovina sastoji od 11 brodova registriranih pod stranim zastavama i skrivenih u mreži tajnovitih tvrtki na Malti, u Nizozemskoj i na Nizozemskim Antilima – posebno sada u Curaçau, a sumnja se da postoje i tvrtke na Maršalovim otocima i u Panami. Najmanje četiri broda financirana su s golemim zajmovima švicarskih i turskih banaka, uključujući jednu djelomično u vlasništvu turske države.

Dok neke od aktivnosti, posebno u poreznim oazama, ostaju neprovidne, portal The Black Sea otkrilo je da su Yıldırımov sin, kći, ujak i nećaci kupili sedam nekretnina u Nizozemskoj, vrijednih više od dva i pol milijuna dolara i plaćenih u gotovini.

Istraga je također otkrila kako je Yıldırıms koristio jednu od nizozemskih kompanija da bi anonimno donirao 600,000 eura (1.75 milijuna turskih lira) općini Pendik, blizu Istanbula, za raskošnu novu džamiju.

Europska istraživačka suradnja ušla je u trag tome kako su obiteljske offshore brodske operacije rasle sukladno rastućoj karijeri Binalija Yıldırıma koji je postao drugi najmoćniji čovjek u Turskoj.

Obiteljski posao u srcu Vlade

Premijeru Binaliju Yıldırımu nije strano isprepletanje njegovih obiteljskih bogatstava s njegovom ulogom javnog službenika. Njegova menadžerska karijera u brodarskom biznisu započela je 1994  kad je upravljao Istanbulskom trajektnom kompanijom (Istanbul Fast Ferries Company), u vlasništvu grada. Međutim, istanbulski gazde dali su mu otkaz 2000. godine zbog otkrića da je ugovor o upravljanju kantinama na trajektima u vlasništvu kompanije dodijelio svom ujaku Yılmazu Erenceu.

Skandal nije previše naštetio Yıldırımovoj karijeri. Štoviše, on je ušao u politiku. Od 2001. bio je ključan član stranke Recepa Tayyipa Erdoğana, Stranka pravde i razvoja (AKP). Kad je njegov When this pokret u usponu 2002. osvojio izbore u Turskoj, Yıldırım je sletio u fotelju ministra transporta u prvom kabinetu nove Vlade. Taj je posao, uz neke prekide, zadržao gotovo 12 godina.

Tijekom njegove vladavine, bilo je određenih spekulacija u turskim medijima i u pravosudnim krugovima o njegovom obiteljskom biznisu. Nekoliko puta Yıldırım je odbio odgovoriti na pitanja koja su mu u parlamentu postavljali zastupnici oporbe, zahtijevajući od njega da otkrije detalje o tome kako je zaradio novac od brodarstva.

Njegova jedina javna izjava bila je dana novinarima CNN-a Turska u ožujku 2013., kad je when he sramežljivo objašnjavao da je prenio taj posao na djecu kad je 2002. postao zastupnik. Ali, nije išao u detalje.

[pdf-embedder url=”http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2017/05/infographic-yildirim-EN.pdf”]

Kako je obitelj političara izgradila imovinski portfolio vrijedan 140 milijuna eura u samo deset godina?

Prvi tragovi Yıldırımovih offshore avantura pojavili su se na Malti 1998, putem kompanije koja podsjeća na tursko podrijetlo njegovog dioničara – Tulip Maritime Limited.

To je bilo vođeno od strane premijerova ujaka Yılmaza i kontakata s turskim političarima i biznismenima. Oni su uključivali imena kao što su Salih Zeki Çakır, poznati brodovlasnik koji je zaposlio Yıldırıma neposredno prije njegove karijere u Vladi, i Ahmet Ergün, savjetnik predsjednika Erdogana iz vremena dok je bio gradonačelnik Istanbula, kao i bivši zastupnik i sudac visokog suda Abbas Gökçe.

Njihovo prvo povilo bilo je Silver Fish, jeftin, 20 godina star teretni brod, koji se ubrzo raspao.

Tijekom 2000., tim je osnovao druge kompanije i kupio druge brodove. Ti su brodovi sada uglavnom ili u raspadu ili prodani. Do 2009., kad je Yıldırım održao svoj strastveni govor promovirajući turski nacionalizam u Udruženju brodovlasnika, 4 tisuće tona težak brod ‘City’ izgleda da je njegovo jedina strana imovina. I njega je Ekram dva mjeseca kasnije prodao njihovoj kompaniji s Paname, North Bulkers S.A., prije no što je 2011. razbijen.

Otada, obiteljsko bogatstvo postiglo je zastrašujuću kupovnu moć. Šest od 11 brodova koje su identificirali mreža The Black Sea i Europska istraživačka suradnja – vrijednih od 1.9 do 33 milijuna eura – izgleda da su bili kupljeni bez ikakvog bankovnog zajma. Ako je tako, to sugerira postojanje ogromne količine keša i sredstava u nizozemskih operacijama, neovisno o tome što na papirima to izgleda kao posao s gubicima.

Jedanaest broda u vlasništvu su off shore kompanija u Nizozemskoj i na Malti, zemljama s atraktivnim poreznim beneficijama za pomorsku industriju.

U veljači ove godine Binali Yıldırım je kao turski premijer posjetio Maltu te je potpisao sporazum oko izbjeglica s tamošnjom vladom.

Da je želio, mogao je posjetiti urede tvrtke Mifsud and Sons Ltd u malteškom glavnom gradu Valletti i u gradu St. Julianu. Tvrtka je u vlasništvu Simona Mifsuda i ona predstavlja posljednji poslovni poduhvat obitelji Yıldırım na Malti, tvrtke Dertel Shipping Limited, Nova Ponza Limited, Rory Malta Limited i Nova Warrior Limited.

Yıldırımi su preuzeli te tvrtke 9. lipnja 2016., dva tjedna nakon što je Erdogan Yıldırıma postavio za turskog premijera. Direktor svih tih tvrtki je Yıldırımov nećak Süleyman Vural.

Ove tvrtke u vlasništvu imaju tri broda, do sada neotkriveni MV Shark u vlasništvu Rory Malta Limiteda, MV Ponza je u vlasništvu Nova Ponza Limiteda, a MV Frezya S registriran je na Nova Warrior Limited. Dva od ova tri broda, vrijedna 1,9 i dva milijuna eura kupljena su uz pomoć zajmova švicarske Cornèr banke.

Rory Malta i Nova Ponza vode do turske tvrtke Ceren Danışmanlık Denizcilik, brodarske tvrtke u vlasništvu ujaka Yilmaza i njegovog sina Rifata Emraha Erencea, osnovane u Istanbulu krajem 2015.

Dioničar Detrela, koji nema brodova u svom vlasništvu, i Nova Warriora je off-shore tvrtka s karipskog otočja South Seas Shipping NV. Na papiru se čini da je ovdje riječ o slijepoj ulici koja vodi do odvjetničkog ureda CMT Shipping NV iz Curaçaoa. No, takve tvrtke se često koriste kao upravljači kompanija za koje njihovi stvarni vlasnici ne žele da se povezuju s njima. Kada su takve tvrtke iz poreznih oaza kao što je Curaçao, to dodatno dodaje na tajnosti.

Podaci Malteške tvrtke otkrivaju dovoljno detalja da potaknu sumnju tko su njeni pravi vlasnici. Erkam Yıldırım potpisuje se na dokumentima jedne od gore navedenih kompanija, South Seas Shipping. Brodovi ovih tvrtki trenutno plove u blizini talijanske luke Bari, oko grčkih otoka i u blizini južne obale Španjolske. Svaki od njih procijenjen je na između dva i tri milijuna dolara. Yıldırımi nisu odgovorili na pitanja o tvrtki South Seas Shipping. Međutim, ovi poslovi su minorni u usporedbi s nizozemskim dijelom obiteljskog carstva u kojem se nalazi imovina vrijedna 130 milijuna dolara.

STANODAVCI NIZOZEMSKIM STOMATOLOZIMA I POSTOLARIMA

Erkam Yıldırım ima mnoge poslovne interese u Nizozemskoj, a među njima se ističu skromne nekretnine i skupi brodovi. Kada su novinsri EIC-a analzirali off-shore strukturu Yıldırımove obitelji, otkrili su nekretninsku tvrtku Castillo Real Estate BV čije je sjedište u predgrađu Amsterdama, točnije u malom gradiću Almere koji se nalazi na jezeru Markrermeer. Najmlađi nizozemski grad nije mjesto u kojem očekujete pronaći veze sa stranom elitom. U ulici Guamstraat nalazi se i stomatološka kirurgija Tandartspraktijk de Compagnie. Svaki klijent kojem je u ovoj ordinaciji izvađen zub, uživa u tome u zgradi kojoj je vlasnik sin turskog premijera. Vrata pored stomatološke kirurgije, na broju 14, nalaze se uredi Castillo Real Estatea i Zealand Shippinga, dviju najvećih tvrtku obitelji Yildrim.Uz dvije zgrade u Almereu, Castillo u vlasništvu ima još četiri nekretnine u Nizozemskoj. Skromnu apartmansku zgradu u centru Schoonhovena, dvije kuće u ulici Josepha Haydna u Utrechtu i trgovinu cipelama u Haagu.

Ovih šest nekretnina obitelj Yıldırım platila je više od 2.16 milijuna eura u gotovini. Sedmu nekretninu, također u Almereu, kupio je osobno Erkam Yıldırım za jednog od menadžera tvrtke Zealand. Međutim, ove nekretnine su sitnica u odnosu na ostatak carstva. Pravi novac nalazi se na valovima pod imenom Zealand Shipping.

Osnovan 2007. godine Zealand je bio u Erkamovom vlasništvu sve do lipnja 2014. kada je tvrtku kupila Holland Investments Cooperatif UA. No, ta je promjena vlasništva bila kozmetička. Kao i sa South Seasom, podaci iza tvrtke Holland Investments Cooperatif otkrivaju da iza nje također stoji Erkam koji upravlja s imovinom vrijednom 129,8 milijuna dolara. Podaci pokazuju i da preko te tvrtke obitelj Yildrim upravlja i sa 30 posto tvrtke Q-Shipping BV iz Barendrechta. Njihov partner u ovoj tvrtki je Abdülvahit Şimşek, turski biznismen koji u Istanbulu dijeli ured s obitelji Yıldırım. Trenutno Q-Shipping upravlja s 20 brodova, od kojih niti jedan ne plovi pod turskom zastavom. Do prošle godine Zealand Shipping je imao deset brodova koji su plovili pod nizozemskom zastavom, ali je u siječnju 2016. turski konglomerat blizak Erdoganovoj vladi kupio dva broda. Danas, Zealand u vlasništvu još uvijek ima osam brodova i svaki od njih nosi ime koje se lako može povezati s Turskom. Imena tih osam brodova su: Zealand Almere, MV Zealand Amsterdam, MV Zealand Rotterdam, MV Zealand Ariane, MV Zealand Alexia, MV Zealand Beatrix, MV Zealand Delilah i MV Juliana. Cijena tih brodova nije bila mala. Gradnja Rotterdama, Amsterdama i Almerea stajala je oko 33 milijuna eura za svaki brod, ali nizozemske poslovne knjige pokazuju da je zajam podignut samo za Amsterdam i to u visini od 33 milijuna u eura u banci Kuveyt Türk, islamskoj financijskoj instituciji u djelomičnom vlasništvu turske vlade čiji predstavnici sjede u upravnom odboru banke. Drugi zajam Zealand je uzeo za brod Julianu u iznosu od 17,1 milijun eura i to iz turske banke Yapı ve Kredi. Tri od osam brodova su sagrađeni u Sefineu, brodogradilištu bliskom Binaliju Yıldırımu. To brodogradilište je do 2014. vodio Suat Hayri Aka, ali je tada po turskom zakonu bio prisiljen prenijeti dionice na svog brata jer je prihvatio posao u vladi. Njegova pozicija u vladi? Zamjenik ministra prometa. Zamjenik Binalija Yıldırıma.

Međutim, pravila se ponekad ne odnose na prijatelje. Unatoč evidentnom sukobu interesa, ministarstvo je nastavilo poslovati s brodogradilištem Sefine te je pri tome vjerojatno kršilo zakone. Ovo nije jedini slučaj Yıldırımove velikodušnosti prema Sefineu. Kada je 2010. Sefine počeo graditi brodove za Zealand, Yıldırım je posredovao u prodaji polovice Sefinea tvrtki Kolin te je tako spasio brodogradilište od bankrota.

Nakon turskog referenduma prošlog mjeseca kojim je predsjedniku Erdoganu dana ovlast da u roku od dvije godine ukine funkciju premijera, Yıldırımova uloga u vrhu turske vlasti polako se bliži kraju. Ali u proteklih dvadesetak godina, otkako je „prebacio svoje poslove“ na djecu, njegova je obitelj stvorila dobru podlogu za dane kada zauvijek napusti politiku.

Autori teksta kontaktirali su sve aktere ove priče, ali nisu dobili niti jedan odgovor na postavljena pitanja.