U sklopu velikog novinarskog istraživačkog projekta Malta Files talijanski L’Espresso istražio je kako talijanska mafija koristi Maltu za pranje novca i investiranje u nove poslove.

Haru Pharma Limited, ime kao i bilo koje drugo ime u beskrajnom registru malteških tvrtki, savršen način da se sakrije neugodna prošlost obitelji koja se zove Calabrò, a nabavlja kokain od južnoameričkih kartela. Dolaze iz mjesta San Luca gdje žive svi mafijaški šefovi koji upravljaju europskim „tržištem“. Tihi ljudi s istančanim smislom za posao, izabrali su Maltu za skrivanje vlastitog bogatstva. Oni su samo jedna od na desetke priča koje je skupio L’Espresso donoseći tajnu listu Talijana koji su otvorili firmu u bivšoj britanskoj koloniji. Nova Panama u srcu Mediterana, porezni raj u kojem se mogu gomilati hrpe novca do kojeg se došlo reketarenjem, iznudama i drugim sličnim sredstvima. Nema carina koju treba prijeći, nema aviona kojim treba putovati, dosta je nekoliko sati surfanja iz mjesta Pozzalo ili Portopalo di Capo Passero. Milijuni prljavih novčanica investiranih u legalnu ekonomiju, zahvaljujući niskim ili nikakvim porezima. To je nadasve siguran način zato što je Malta zemlja EU, država koja ima euro pa nitko ne gleda dolazi li novac iz Italije. Nije potrebno smišljati strategije, dovoljno je da lokalne vlasti nisu previše orne. S obzirom na sve što se do sada dogodilo, čini se da je netko u glavnom gradu Malte zažmirio na više od jednog oka kada je riječ o porijeklu novca koji je zadnjih godina stizao na otok.

Legalno sjedište Haru Pharme je Balzan koji se nalazi blizu malteškog glavnog grada. Iako je aktivna sada već četiri godine, nepoznata je njezina ekonomska aktivnost, samo nekoliko stvari se zna. Jedini dioničar je Haru Pharma Holding Limited, tvrtka koja je registrirana na otočju Saint Kitss i Nevis, poreznom raju na Karibima, a tamo se garantira potpuna tajnost kada je riječ o identitetu partnera. S druge strane, direktor malteške firme je  Sebastiano Calabrò. Upravo je njegovo ime poveznica malteške firme i ‘ndranghete. U obitelji ga zovu “Bastianeddu”, on je potomak važne mafijaške grupe koja je izdanak obitelji Calabrò i Romeo koje su se obogatile prvo s otmicama ljudi, a zatim s međunarodnim krijumčarenjem kokaina. Prema mišljenju talijanskih sudaca, većina zarade od kokainskog biznisa potrošena je na kupnju jednog od najstarijih dućana u Italiji, ljekarne Caiazzo u Milanu, a tamo radi Sebastiano Calabrò iz mjesta San Luca, tridesetogodišnjak s kriminalnim pedigreom, isti onaj koji je direktor malteške firme Haru Pharma Limited. Ovim je otkrićem po prvi put uspostavljena veza između offshore firme i ljudi koji su vezani uz moćne kartele u San Luci.

Mijenja se biznis, ali ne i porijeklo novca

Ovaj put riječ je o biznisu koji se temelji na on line igrama. Scenom dominira mafijaški klan sa sjedištem u Reggio Calabriji. Zločinačka skupina završila je u središtu afere „Kockanje”, velike istrage pranja novca koja je dovela do oduzimanja dvije milijarde eura. Protagonist je Mario Gennaro (42) za prijatelje „Mariolino”. Prije nekih godinu dana šef se pokajao, što jamči smanjenje kazne na onu od tri godine. Ispričao je da su ga u bivšu britansku koloniju poslali najmoćniji klanovi u gradu kako bi ulagao mafijaški novac u on line stranice za poker i klađenje. To je sektor koji prema malteškom ministru Emmanuelu Malliji vrijedi 1,2 milijarde eura, što je ekvivalent od 12 posto nacionalnog BDP-a. Te brojke znače ozbiljan posao za mnoge ljude na otoku, a tu ulaze katkad poznati odvjetnici i poslovnjaci. To pokazuje slučaj mafijaškog klana kojeg zastupa Gennaro: na otoku je mogao računati na dvadesetak tvrtki. Komercijalni znak iza kojeg je vrebala bio je onaj Betuniqa, u vlasništvu Uniq Group Limited. Dioničar od, osim firme kojom upravlja Genarro, je GVM Holdings koju kontrolira David Gonzi, odvjetnik i sin bivšeg premijera Lawrencea Gonzia. Zato su tu firmu istraživali suci iz Reggio Calabrije da bi poslali slučaj na malteško pravosuđe. Od tada je prošlo više od godinu dana pa talijanski suci smatraju da je slučaj stavljen u ladicu. To dovodi u pitanje stvarne namjere La Vallette, i zato što imajući u vidu dokumente koje je analizirao L’Espresso izlaze na vidjelo i druge firme koje su pobjegle talijanskom pravosuđu te po tome ispada da je klan kojeg predstavlja Gennaro partner od GVM Holdingsa. To je, primjerice, slučaj s Global Promotions Holdingsom i Mgame Holding Limitedom. Nakon što je iz medija saznao da ga se istražuje, sin bivšeg malteškog premijera objasnio je da je on legalno obavljao poslove za jednu od firmi. To je teorijski moguće zato što je to u opisu aktivnosti Gvm Holdingsa. Ipak, slučaj Gonzi pokazuje da je Malta zadnjih godina postala europska zemlja u kojoj su se odvjetnici i komercijalisti stavili u službu svakakvih ljudi, pa i mafijaša.

Analizirajući registar malteških firmi saznaje se i da je ‘ndrangheta službeno ušla u poslove s nekim izraelskim državljanima. Ti su ljudi sposobni, zahvaljujući jednom softwareu, uzimati profit koji je mafijaška grupa iz Kalabrije ostvarila preko on line igara. Takav je slučaj i s Ehudom Goldshmidtom (nadimak “Udi”), riječ je o Izraelcu s njemačkom putovnicom koji živi u mjestu Lecco. Spomenule su ga talijanske vlasti koje istražuju mafiju i senatora Antonija Cardidija koji je optužen da je dio ‘ndranghete. Kakve veze ima Goldsmith s ‘ndranghetom? Prema mišljenju talijanskih sudaca, Izraelac je u potpunosti na raspolaganju Raso-Gullace, jedne od najpoznatijih i najopasnijih obitelji koje pripadaju toj mafijaškoj grupi. Ta obitelj posluje na nekoliko kilometara od luke gdje dolazi dobar dio kokaina koji je namijenjen Europi. Suci tvrde da je Goldsmith, kojeg trenutno samo istražuju, omogućio kriminalne aktivnosti mafije, posebice u sektoru on line igara sa svojim razvojem softvera za upravljanje on line igrama. Dokumenti koje posjeduje L’Espresso omogućuju da se uspostavi veza između ‘ndranghete i izraelskog poslovnjaka za kojeg se čini da je dioničar dviju firmi: Wantedplay Limited i Beproga Limited. I jedna i druga firma imaju istu osnivačicu: ona se zove Stefania Casati i žena je Antonija Pronestìja kojeg također istražuju za mafijaške aktivnosti i koji je rođak od pokojnog mafijaškog šefa Girolama Rasa. Također, te dvije firme imaju među dioničarima informatičara, još jednog Izraelca, čovjeka koji se zove Noam Bartov.

Opet ‘ndrangheta, droga i igre na sreću, ali ovaj put nema informatičkih genijalaca u igri. Šef se zove Nicola Femia. Nakon što su ga osudili zbog veza s mafijom na 26 godina, odlučio je surađivati s pravosuđem. Nema traga o njemu u malteškom registru, ali više se puta spominje Fernando Orlandi koji je nekoliko godina bio predsjednik casina Venecija na Malti. Femia je vezan uz klan Mazzaferro koji je već u osamdesetim godinama bio sposoban dovesti u Italiju iz Južne Amerike više od 3000 kilograma kokaina svaka dva mjeseca. Femia je mafijaš koji je sposoban sa svojom mrežom kontakata pokriti pola talijanskog tržišta igara na sreću i „slot“ mašina što je i sam rekao sucima. Njegova kćer Guendalina je u istrazi koju su pokrenule vlasti San Marina optužena da je oprala dio očevog novca. U ovoj priči po prvi put postoji veza između imena klana i casina Venezia na Malti. Braneći se od optužbi, njegova je kćer rekla da je 580.000 eura koje je prebacila sa svog računa na račun jedne firme u Cipru služilo za financiranje aktivnosti casina Venezia kojim je upravljao Orlandi do zatvaranja 2013. godine. Dakle, novac se oprao zahvaljujući njegovom žmirenju? To je uznemiravajuća teza, posebice zato što je 40% casina u vlasništvu grada Venezije, odnosno građana glavnog grada regije Veneto. Vidljiva je uloga Orlandija u svemu imajući u vidu ono što piše u malteškom registru, ispada da je Talijan koji ima prebivalište u Londonu dioničar, s malim udjelom,  dvaju firmi na otoku. Jedna je Casino Venecija , druga se zove Sportalnet Limited i predstavlja se kao dobavljač softwarea i inovativnih sustava za digitalne igre. Orlandi je dioničar te firme s tvrtkom International Trust Ltd. za koju je nemoguće znati tko se krije iza nje.

Kao i velike firme, i mafijaške grupe surađuju kada je potrebno i trebaju im ljudi sposobni da omoguće dijalog među njima. Čovjek kojeg istražuju zove se Antonio Padovani, dolazi iz Catanije, i smatra se da je blizak sicilijanskoj Cosi Nostri, no, istražitelji su ga opisali i kao osobu koja čini vezu između Camorre i mafije koja se bavi bingo dvoranama i „slot“ mašinama, a time se bavi i ‘ndrangheta s Mariom Gennarom,što je i on sam potvrdio istražiteljima. Ono što je sigurno je da se u registru pojavljuju imena Patrizie Fazio i Luigija Fabia Padovanija, a oni su žena i sin Antonija Padovanija. Oni su dioničari firme Non Solo Bet Limited koja se, dakako, bavi kockanjem. Šteta što nije moguće znati detalje o aktivnosti firme unatoč tome što službeno postoji pet godina.

Zovu ga „Majmun“ i on je desna ruka institucije koja se zove Nicolino Grande Aracri i koja je „rukavac“  ‘ndranghete u Emiliji. Zbog toga je Diletto osuđen na 14 godina, a s njim krivim je proglašen i Giovanni Vecchi, poduzetnik iz Reggio Emilije koji je završio u zatvoru zato što je dopustio ‘ndrangheti da uđe u građevinsku tvrtku s njim. Vecchi je sa svojom Save Group bio vlasnik malog carstva. Radio je s važnim ljudima iz privatnog i javnog sektora, među kojima je bila grupa Caltagirone, nudio je ugovore za ukupno pola milijarde eura, u čitavom svijetu, od istočne Europe do Afrike. Diletto i Vecchi ušli su u Soave international 2013., a za direktora firme stavili su Artura Azzopardija, člana važne malteške odvjetničke komore. Stručnjak u službi mafijaškog šefa, baš kao i u slučaju sina bivšeg premijera Gonzija i firme kalabrijskog mafijaša Maria Gennara.

Gdje je završilo blago Gomorre? Gdje su nestali novci koje je nakupio klan iz Casalesija? Godine 2005. talijanski su suci mislili da su blizu rješenja. Označili su jednog Talijana koji ima prebivalište na Malti i koji je u stalnom kontaktu s ljudima koji okružuju Nicola Schiavonea, sina šefa Francesca, takozvanog “Sandokana” koji je prije uhićenja često išao po najpoznatijim casinima na otoku. Policija je bilježila putovanja tog gospodina u Italiji. Cilj klana Casalesi bio je investirati u Maltu dio njihovog novca preko poduzetnika od povjerenja. Među njima, kažu istražitelji, bio je i Bruno Tucci koji je neko vrijeme boravio na Malti. Namjera klana Casalesi bila je otvoriti noćne lokale, restorane, firme koje se bave igrama. Istražitelji su brzo poslali zahtjev malteškim kolegama. Željeli su pratiti tijek novca i u začetku spriječiti pranje novca. Šteta što je odgovor prekasno došao i nije poslužio svrsi tako da od mogućeg novca Gomorre na Malti nema službenog traga. Tucci je sigurno još aktivan na otoku, to pokazuju činjenice kojima barata L’Espresso. Taj je Talijan dioničar dvaju firmi: MBT Services Limited, utemeljene 1996. i Genergia Ltd, nastale 2010. Niti jedna nije nikad objavila izvješće o poslovanju, ali to na Malti ne smatraju problemom.