Odkad je otkriveno Volkswagenovo lažiranje podataka o štetnoj emisiji dizel motora na svojim vozilima, mnogi su se pitali na koji način je ovaj proizvođač uspjeo prevariti američku Agenciju za zaštitu okoliša (EPA). Consumer Reports objašnjava kako su automobili koncerna VW u stanju prikazati na testu manje zagađenje od stvarnog.

Prilikom testova u kontroliranim uvijetima, mjerni uređaji pokazivali su kako motor ispušta dozvoljene količine štetnih ugljikovih oksida.

Međutim ispostavilo se da tijekom svakodnevne vožnje gradskim ulicama ili autoputem, Volkswagenov dizelaš ispušta znatno veće količine opasnih plinova nego što je dozvoljeno.

Kako automobil zna kad ga ispituje EPA, a kad ne? Američki portal koji se bavi testiranjem i upoređivanjem proizvoda na tržištu SAD-a, Consumer Reports, objašnjava kako se tajna krije u takozvanom “test modu”.

Kako se vozila ispituju u kontroliranim, laboratorijskim uvijetima, a ne na putu u vožnji, automobil se tijekom testa postavlja na valjke, slične onima koje viđamo na tehničkom pregledu.

Vozilo je oslonjeno na valjke pogonskim kotačima (u ovom slučaju prednjim), tako da se oni okreću u mjestu kada se doda gas, pri čemu su zadnji kotači nepokretni.

Tokom svakodnevne vožnje, sigurnosni elektronski sustavi u automobilu prepoznaju ovakvu situaciju kao potencijalnu opasnost i automatski se uključuju.

Kako bi se test mogao obaviti, potrebno je aktivirati “test mod” koji onemogućava tijekom laboratorijskog ispitivanja uključivanje kontrola proklizavanja ili kontorla stabilnosti.

Kad se test završi i izmjere svi potrebni parametri, zaposleni u EPA deaktiviraju “test mod” i automobil se može normalno voziti.

Sam po sebi, “test mod” nije sporan, s obzirom da ga koriste i drugi proizvođači automobila u svojim vozilima. Međutim, razlika je u tome što ga je Volkswagen zloupotrijebio za prevaru – zahvaljujući softverskom rješenju, prilikom mjerenja se registruju manje emisije štetnih plinova, nego u stvarnim uvijetima vožnje.