Nacional, verzija Spieglove priče na osnovi dokumenata Football Leaksa, koje je primio njemački tjednik Der Spiegel i podijelio s Nacionalom i drugim partnerima u Europskoj Istraživačkoj Suradnji (www.eic.network)
Tajna skupina elitnih klubova koja uključuje FC Bayern München mjesecima je radila na uspostavi privatne elitne lige, obmanjujući pritom nogometne udruge i timove
E-mail koji bi mogao dovesti do najveće revolucije u povijesti europskog nogometa počinje potpuno bezopasnom rečenicom: ‘Bok, Romano, imao bih još jednu zanimljivu temu u koju bih Vas želio uputiti.’ Poruku je 3. veljače 2016. poslao Michael Gerlinger. Primatelj poruke: engleski odvjetnički ured Cleary Gottlieb.
Gerlinger je 45-godišnji voditelj pravnog odjela FC Bayern Münchena i uglavnom je mozak iza cijelog tima, bez kojega predsjednik kluba Karl-Heinz Rummenigge nije donio važnu odluku u posljednjih 10 godina.
Gerlingerov e-mail dovodio je u pitanje budućnost europskog nogometa. On je savjetovao odvjetnicima da ispitaju može li se Bayern München povući iz Bundeslige i hoće li klub morati dopustiti svojim igračima da u budućim prvenstvima igraju za reprezentaciju.
Ta 2016. godina bila je svojevrsna prekretnica u sferi vrhunskog, međunarodnog nogometa. FIFA, međunarodna nogometna organizacija, činila se obezglavljenom i nesvrhovitom nakon vala pretresa i uhićenja. Krovna europska organizacija UEFA također je proživjela izbacivanje svog čelnog čovjeka Michela Platinija zbog višemilijunske isplate koju je primio od bivšeg šefa FIFA-e Josepha Blattera. Osim toga, trebala su se uskoro dodijeliti televizijska prava za prikazivanje Lige prvaka i Europske lige. Prihodi od tih natjecanja gotovo su se utrostručili između 2007. i 2017. i sada su veći od 2,2 milijarde eura.
Ubrzo nakon Gerlingerova e-maila izbila je bitka za novac europskih turnira i moć u elitnom nogometu. Sve majstorije, okrutnosti i pozadinski dogovori mogu se rekonstruirati uz pomoć podataka koje je zviždačka platforma Football Leaks učinila dostupnima Der Spiegelu i njegovim partnerima iz međunarodne istraživačke mreže Europska istraživačka suradnja (EIC).
Ti dokumenti daju naslutiti tko su stvarni donositelji odluka u nogometnom biznisu i koliko bezobzirno i besramno ti pojedinci koriste i gomilaju svoju moć kako bi hranili nezasitnu pohlepu. Također otkrivaju zašto su nacionalna i međunarodna natjecanja postala tako predvidljiva i zašto lige – od Lige prvaka preko Bundeslige do talijanske Serie A – osvajaju uvijek iste momčadi.
Nogomet se 2016. suočio s izazovom svog kompletnog repozicioniranja, ali ne zato da bi stvari učinio privlačnijima i uzbudljivijima publici, nego kako bi nastavio donositi izdašne profite na kakve se industrija naviknula. Da bi ostvarili taj cilj, neki su klubovi očigledno bili spremni izdati tradicionalnu organizaciju klubova u nacionalne lige, koja je desetljećima pružala okvir za europski nogomet. Sedam najvećih svjetskih klubova tajno je udružilo snage, čini se svi s jednom zajedničkim idejom vodiljom: dosada ubija svaku zabavu i jedini način da je se pobijedi jest prirediti još veći i blještaviji šou – najveći šou na svijetu. Zato će oni organizirati Superligu, elitnu ligu vrhunskih natjecanja rezerviranu ekskluzivno za najveća imena europskog klupskog nogometa. Svaka utakmica bila bi vrhunska utakmica.
I danas, u studenome 2018., tajni savez možda je blizu cilja: sudeći prema povjerljivom Predugovoru o uvjetima investicije, 16 najboljih klubova spremno je potpisati konačni dokument prema kojem bi se Superliga aktivirala u sezoni 2021. Jedan od 16 klubova je i Bayern München.
ISKUŠENJE
Charlie Stillitano ima bogat životopis. Uz ostale stvari, bio je uključen u osnivanje američke profesionalne nogometne lige ranih 1990-ih, da bi kasnije svoj fokus usmjerio na međunarodne klupske utakmice. Godine 2014. organizirao je utakmicu između Manchester Uniteda i Real Madrida na stadionu u Michiganu, događaj koji je pohodilo 109,318 navijača, što je do danas u SAD-u rekordna brojka kada je riječ o nogometnim utakmicama.
Prema dokumentima Football Leaksa, Stillitano je 17. prosinca 2015. poslao e-mail direktorima Real Madrida – generalnom direktoru Joséu Angelu Sanchezu i šefu marketinga – kojem je priložio najnoviji nacrt Superlige.
Označen kao ‘strogo privatan i povjerljiv’, nacrt je dužnosnicima Real Madrida ponudio sljedeće: 17 momčadi s najvećom prisutnosti na TV-u iz Engleske, Španjolske, Italije, Njemačke i Francuske trajno će se natjecati u Europskoj ligi; od klubova iz Bundeslige bit će uključeni Bayern München, Borussia Dortmund i Schalke; osamnaesti sudionik Lige bit će momčad iz Portugala, Rusije, Nizozemske ili Turske; Liga će se igrati 34 tjedna, s utakmicama utorkom, srijedom i subotom; na kraju sezone nastupa nokaut faza natjecanja.
Iako debata oko uvođenja Superlige traje već duže od 30 godina, nijedan projekt nije se ni približio Stillitanovoj ideji. U prezentaciji koju je držao pred čelnicima klubova izračunao je da bi svaki od klubova mogao ostvariti godišnje prihode od ‘plus 500 milijuna eura’. Za usporedbu, Real Madrud, pobjednik Lige prvaka 2016., od UEFA-e je primio oko 80 milijuna eura milijuna eura. U Superligi u kojoj bi se samo najbolje momčadi međusobno takmičile svakoga tjedna, prihodi klubova bi se utrostručili te bi za razdoblje od 2018. do 2021. mogli premašiti sedam milijardi eura.
Nekoliko mjeseci kasnije, u kolovozu 2016., Karl-Heinz Rummenigge dao je emotivnu izjavu na sastanku Europske udruge klubova (ECA), najvećeg saveza klubova koji zastupa interese više od 220 momčadi, čiji je predsjednik od 2008. Rekao je da su ‘veliki klubovi dobili velike ponude za stvaranje Superlige’ i da je ‘UEFA prije nekoliko tjedana sazvala sastanak s predstavnicima nekih od tih klubova kako bi iznijela prijedlog o očuvanju jedinstva europskih klubova’.
Poruka je bila jasna: Ako UEFA ne da velikim klubovima više novca i moći, oni će oformiti novu ligu. Takav scenarij značio bi propast za manje klubove, čije bi interese ECA također trebao štititi. Kako stvari trenutno stoje, UEFA distribuira prihode od televizijskih emitiranja timovima koji igraju u Europskoj ligi i Ligi prvaka prema formuli za podjelu prihoda kojom je osigurano da manji timovi također dobiju svoj dio. Ali ako bi najbolji klubovi okrenuli leđa UEFA-inim natjecanjima, ostali klubovi izgubili bi milijunske prihode, a nekima bi bio ugrožen i sam opstanak.
Krajem 2016. veliki klubovi našli su se stoga u odličnoj situaciji da proguraju gotovo sve svoje zahtjeve. Kako su uspjeli dogurati tako daleko?
Dokumenti Football Leaksa jasno pokazuju da se Rummeniggeova pregovaračka strategija zasnivala na jednoj posebnoj tehnici: proračunatoj dezinformaciji. Govorio je i otkrivao točno onoliko koliko je bilo potrebno da ideja ne bude odbačena i ne dođe do pobune.
TAJNO DRUŠTVO
U mjesecima koji su uslijedili Real Madrid, FC Bayern München, Juventus Torino, FC Barcelona, Manchester United, londonski Arsenal FC i AC Milan pripremali su iza leđa UEFA-e i ostalih klubova put kojim će napustiti nacionalne lige i njihove nogometne saveze.
Sedam suparnika, organiziranih u kartelske strukture, pokušavalo je ukinuti etablirana natjecanja o kojima je do sada ovisio njihov opstanak. Upravo je u ime toga tajnoga društva glavni pravni savjetnik Bayerna Münchena Michael Gerlinger u veljači 2016. poslao e-mail odvjetničkom uredu Cleary, Gottlieb, Steen i Hamilton s jasnim zahtjevom: ‘Kao što možete vidjeti, imamo tri opcije za bijeg: napustiti europska natjecanja ili potpuno izaći iz nacionalnih liga i njihovih saveza.’ Gerlinger je posljednju opciju podijelio u dva scenarija za dvije različite točke u vremenu.
Ostatak e-maila sastojao se od pitanja koja su trebala procijeniti pravne implikacije takvog odlaska:
Mogu li se klubovi Superlige smatrati odgovornima za bilo kakav gubitak UEFA-inih prihoda?
Hoće li se od klubova i dalje tražiti da dopuste svojim igračima da igraju za nacionalne momčadi nakon što napuste UEFA-u?
Mogu li savezi ili lige kazniti igrače za sudjelovanje u Superligi?
Mogu li igrači poništiti svoje ugovore ako se klub preseli u Superligu?
Samo šest dana nakon Gerlingerova e-maila održan je sastanak ECA-e kako bi raspravljali o FIFA-i, UEFA-i i mogućoj reformi Lige prvaka. Prema zapisnicima sa sastanka, predsjednik ECA-e Karl-Heinz Rummenigge ustvrdio je da ECA i UEFA teže ‘evoluciji natjecanja’. U tu svrhu, dodao je, doći će do ‘razmjene ideja … na različitim razinama’, a nekoliko ‘neformalnih radnih skupina’ pozabavit će se tim pitanjem.
Čini se da je Rummenigge pravi majstor u trivijaliziranju bitnih informacija, a iz sljedeće njegove sarkastične izjave može se iščitati da također pokazuje visoki stupanj moralne fleksibilnosti: ‘FIFA-i je potrebna transparentna, demokratska i učinkovita struktura s novom vizijom … FIFA kao krovna organizacija mora s vrha osiguravati očuvanje temeljnih vrijednosti nogometa, fair playa i ozbiljnosti.’
TRANSPARENTNOST. DEMOKRATIČNOST. POŠTENA IGRA. OZBILJNOST.
Dok je Rummenigge prosipao svoju kićenu retoriku, britanski odvjetnički ured marljivo je radio u ime Bayernova savjetnika Gerlingera, savršeno ilustrirajući vještinu vrhunskih odvjetnika u modernom nogometu da pronađu svaku rupu u zakonu.
U povjerljivom memorandumu na 23 stranice pobrojali su zakonske prepreke za osnivanje Superlige. Istaknuli su da ni UEFA ni FIFA ne mogu ozbiljno kazniti klubove zbog povlačenja jer bi to predstavljalo temeljno kršenje zakona EU-a o zaštiti tržišnog natjecanja, zatim su napomenuli da tzv. Memorandum o razumijevanju (MoU) koji je ECA potpisala s UEFA-om 2015., a u kojem su se klubovi obvezali UEFA-i i njenim natjecanjima, nije obvezujući stoga što ga nisu potpisali pojedinačni klubovi, nego samo ECA kao krovna udruga.
Također su predvidjeli neke probleme ako se klubovi povuku iz svojih nacionalnih saveza. S jedne strane, vjerojatno bi morali i dalje dopuštati svojim igračima da igraju za reprezentacije zato što Svjetski kup i Europsko prvenstvo omogućuju igračima da ‘povećaju svoju vrijednost (i plaću)’. Uskraćivanje te prilike igračima moglo bi vrlo brzo rezultirati tužbom.
S druge strane, Bayern München mogao bi se pogotovo suočiti s ozbiljnim problemom jer ugovori njegovih igrača sadrže klauzulu koje nema ni u jednoj drugoj državi, a koja ih povezuje s Bundesligom. Ako bi Bayern napustio ligu, upozorili su odvjetnici, igrači bi mogli jednostrano raskinuti svoje ugovore i prijeći u druge timove bez naknada za transfer, što bi moglo značiti stotine milijuna eura gubitka za momčad iz Münchena.
Ali čini se da to nije naročiti obeshrabrilo Bavarce koji su nastavili surađivati s ostalim urotnicima, njihovim skupim odvjetnicima i izdašnim investitorima na rješenju problema.
ZVIŽDAČ
‘Što primjećujete dok čitate dokumente kartela?’ upitao je John. Kolovoz je i on sjedi na plastičnoj stolici u crnim kratkim hlačama, u malenom stanu negdje u Istočnoj Europi. Bulji u ekran svog laptopa kojim preleću silni dokumenti i govori: ‘Klubovi konstantno govore o Superligi i kako mogu dobro prodati to novo sranje i zaraditi još više novca. Ali postoji jedna stvar o kojoj nikada ne govore: navijači. Ljudi koji su taj sport i učinili sjajnim i velikim. Što će takva liga, čije mečeve prenose televizije diljem svijeta, s gledateljima?’
Johna, čije je ime promijenjeno za ovu priču, mogli bismo nazvati nogometnim romantikom. Gadi mu se što je novac učinio od nogometa, od korupcije i utaje poreza do prljavih poslova konzultanata, igrača i službenika.
Ima tome oko tri godine da je Johnu prekipjelo pa je osnovao internetsku platformu Football Leaks. U veljači 2016. odlučio je veliki dio svojih dokumenata predati Der Spiegelu, koji je uz pomoć istraživačke mreže EIC istražio i procijenio velike količine podataka i transformirao ih u stotine priča.
Početkom ove godine John je Der Spiegelu predao novu tranšu dokumenata. Dragocjenosti Football Leaksa sada uključuju više od 70 milijuna dokumenata i preko 3,4 terabajta informacija, čineći ga najvećim curenjem podataka u povijesti. Kolekcija također sadrži dokumente povezane s tajnim planovima za Superligu.
‘Sve se to mora rasvijetliti. Ljudi koji istinski vole nogomet i konstantno za njega plaćaju, imaju pravo znati kako stvari zapravo funkcioniraju. Nogomet se potpuno oteo kontroli. Planovi za Superligu jasno pokazuju tko ima glavnu riječ u tom sportu: bogati investitori i nekoliko vrhunskih klubova koji maltretiraju sve ostale’, rekao je John.
Iako ga mnogi za to optužuju, John ističe da ni on ni njegovi ‘drugovi po oružju’ nisu hakeri. ‘Imamo jako dobre izvore i jaku mrežu koja nam pruža mnogo informacija. Ne štedimo nikoga, ne radimo za neku sigurnosnu službu niti nas itko plaća’, objasnio je.
Nije voljan otkriti imena svojih suradnika.
OPERACIJA
Charlie Stillitano okupio je 2016. pet najboljih klubova Premier lige – Manchester United, Arsenal, Chelsea, Liverpool i Manchester City – u luksuznom londonskom hotelu. Do tada više nije bila tajna tko Stillitanu pruža financijsku podršku: američki milijarder Steven Ross, vlasnik američkog kluba Miami Dolphins. Drugim riječima, ideja o Superligi sigurno neće propasti zbog nedostatka novca.
Nedugo nakon sastanka pojavile su se paparazzo fotografije visokih dužnosnika koji napuštaju hotel, ali osim informacije da su se klupski šefovi sastali u hotelu i razgovarali sa Stillitanom o nekakvom natjecanju, ništa nije otkriveno.
Unatoč tome, vrhunski engleski klubovi su se uspaničarili. Ured za odnose s javnošću Manchester Cityja, kako pokazuju dokumenti Football Leaksa, poslao je sljedeću poruku izvršnom direktoru kluba Ferranu Sorianu: ‘Moramo biti jako oprezni i pod svaku cijenu izbjeći percepciju da je riječ o kartelu.’ Soriano je odgovorio da bi klubovi morali pronaći skrovitije mjesto za buduće sastanke.
Sljedeći sastanak održan je u Zürichu, u sali kongresnog hotela, gdje je prezentiran ‘Scenarij Superlige za vrhunski europski nogomet’. Ponuđene su dvije opcije: ‘revolucija’ ili ‘evolucija’. U slučaju revolucije i oslobođenja od liga i federacija, potrebni su komunikacijski plan, marketinška strategija i neovisna tvrtka. Mogućnost ‘evolucije’ – npr. ostanka u UEFA-i i ligama – mora se također istražiti. Na sastanku su Gerlinger, Barcelonin direktor Raul Sanllehi i Stefano Bertola iz Juventusa ovlašteni za pregovore s UEFA-om u ime tajnog društva.
Početkom svibnja 2016. nekoliko članova ‘velike sedmorke’ odletjelo je u Budimpeštu na sastanak s UEFA-inim dužnosnicima. Četiri dana kasnije Bayern München poslao je e-mail s Rummeniggeovim potpisom i njegova kolege iz Juventusa Andree Agnellija, u kojem su sažeti pregovori iz Budimpešte: složili su se s time da ostaju u Ligi prvaka, ali samo pod sljedećim uvjetima: Liga će u budućnosti imati samo 24 tima, smanjit će se prihodi manjih klubova, klubovi koji su do sada bili izuzetno uspješni ubuduće će imati veće prihode, neke utakmice europskih natjecanja igrat će se vikendima i više mečeva mora biti zakazano u terminima koji su prikladni za emitiranje na što više tržišta diljem svijeta, a klubovi moraju dobiti ovlasti za kontrolu konkurencije, skupa s UEFA-om
Dakle, Rummenigge i Agnelli nisu zahtijevali ništa manje od potpunog prebacivanja moći i prihoda u korist superklubova. UEFA je u svome odgovoru navela da je šokirana svime što joj se odvijalo iza leđa te pojasnila kako funkcioniraju demokratski procesi u europskom nogometu i da postoje različiti odbori na kojima se prethodno moralo razgovarati o tom pitanju.
To je bio posljednji UEFA-in pokušaj da se obrani od dominacije velikih klubova. U sljedećim mjesecima pokušavala je produbiti komunikaciju s tajnom ligom, održavale su se rasprave i sastanci, a naposljetku je UEFA podnijela inicijalne ponude koje su bile izuzetno povoljne za najbolje klubove.
Rummenigge je 25. kolovoza 2016. predstavio nove planove na sastanku ECA-e u Monaku. Rekao je da je postignut sporazum s UEFA-om o ograničavanju sudjelovanja u Ligi prvaka na 32 kluba i da mu je žao što ‘komunikacija među klubovima nije bila idealna’, ali je za to okrivio UEFA-u koja je ‘željela da rasprave ostanu strogo povjerljive’. Dodao je i da je UEFA zatražila od najboljih klubova da zajedno upravljaju raspodjelom prava. Počevši od 2017., UEFA je obećala raditi na ozbiljnoj reformi europskog nogometa, koja će se provoditi od 2021.
‘Kompromis’ s UEFA-om donijet će vodećim klubovima više novca no ikada. Samo ‘klauzula o tradiciji’ koja obećava veće prihode klubovima koji su se najviše proslavili u posljednjih 10 godina u Ligi prvaka, generirat će više od 34 milijuna eura FC Bayernu počevši od sezone 2018/19. To je novac koji je zajamčen i prije nego što klub uopće počne igrati.
Nadalje, povećat će se novčana nagrada za pobjednike svake utakmice, od čega će koristi također imati najbolji klubovi. To znači manje novca za Europsku ligu i manji dio prihoda za podjelu među manjim klubovima. Još će više nastradati nacionalne lige, u kojima će stvarna konkurencija postati gotovo nemoguća s tako velikim financijskim jazom među klubovima.
I na kraju možda najbitnije: predstavnici najboljih klubova – Gerlinger, Sanllehi i Bertola – zasjest će na tri od četiri direktorska mjesta u zajedničkoj tvrtki s UEFA-om i imat će uvid u sve UEFA-ina dokumente i poslove. Ukratko, naučit će sve što je potrebno kako bi organizirali vlastito natjecanje.
JEDANAEST OSNIVAČA
Početkom listopada 2018. Michael Gerlinger, glavni pravni savjetnik FC Bayerna, izrazio je veliki optimizam oko suradnje s UEFA-om u zajedničkoj tvrtki. Kada ga se upitalo znači li to da je Superliga mrtva, ustvrdio je da je ‘u najmanju ruku jednako daleka kao i prije’. ‘S UEFA-om se trenutno pregovara o formatima sezone 2024. i nema razloga za strah od Superlige’, zaključio je Gerlinger.
Međutim, u noći 22. listopada Real Madrid primio je e-mail adresiran na klupskog predsjednika Florentina Pereza. Poruku je poslao Key Capital Partners, sa središnjicom u Madridu, a dokument priložen e-mailu nosio je naslov ‘Nacrt sporazuma šesnaestorke’. Riječ je sažetku ‘predugovora o uvjetima investicije’ za 11 najboljih klubova pri formiranju Superlige. Ako sve prođe u skladu s tim dokumentom, od 2021. Liga prvaka više neće postojati, a 11 klubova osnovat će elitnu Europsku superligu. Tih 11 osnivača imalo bi zajamčen ostanak u toj ligi sljedećih 20 godina, a ostalih pet klubova bit će uključeno kao ‘inicijalni gosti’, tako da bi liga imala 16 timova. Projekt je predmet najveće tajnosti, a termin potpisivanja sporazuma određen je za studeni 2018., dok je točan datum ostao otvoren.
Spomenutih 11 klubova ‘osnivača Europske superlige’ su: Real Madrid, FC Barcelona, Manchester United, Juventus Torino, FC Chelsea, FC Arsenal, Paris Saint-Germain, Manchester City, FC Liverpool, AC Milan i Bayern München. Pet inicijalnih gostiju su: Atlético Madrid, Borussia Dortmund, Olympique Marseille, Inter Milan i AS Roma.
Dokument navodi i vlasničke udjele koje bi pojedini klubovi imali u zajedničkoj tvrtki Superlige, pa bi tako Real Madridu pripalo 18,77 posto, Barceloni 17,61 posto i Manchester Unitedu 12,58 posto. Bayern München bio bi četvrti po redu s 8,29 posto udjela.
Nigdje se u nacrtu ugovora ne spominje UEFA. Kada smo ih pitali o tom dokumentu, Real Madrid, tvrtka Key Capital Partners i predsjednik uprave Borussia Dortmunda Hans-Joachim Watzke odbili su dati komentar. Zapravo, Watzke jest kratko potvrdio da su diskusije o Superligi u tijeku i da je ‘jasno da veliki klubovi na tome rade, ali da ništa još uvijek nije konkretizirano’. Dodao je BVB neće napustiti Bundesligu sve dok se njega pita, međutim ‘mora razmotriti sve opcije jer kakva bi to Superliga bila bez BVB-a’.
Pitanja o Superligi uputili smo i Michaelu Gerlingeru, ali je u njegovo ime stigao odgovor Bayernova direktora za odnose s javnošću u kojem je navedeno da ne znaju ništa o Predugovoru i njegovu sadržaju te da ‘ne komentiraju povjerljive pregovore’.
U suradnji sa:
Komentari