Nacional, verzija Madiapartove priče na osnovi dokumenata Football Leaksa, koje je primio njemački tjednik Der Spiegel i podijelio s Nacionalom i drugim partnerima u Europskoj Istraživačkoj Suradnji (www.eic.network)

PSG je indeksirao i regrutirao igrače prema njihovu etničkom porijeklu

Od 2013. do 2018. skauti francuskog kluba PSG-a nisu regrutirali mlade igrače samo na temelju njihovih vještina, nego i prema boji njihove kože. Cilj takvog rasnog indeksiranja bio je ograničiti broj crnih i arapskih mladića koji pristupaju njihovoj nogometnoj akademiji. Takva politika rezultirala je 2014. time da akademiji nije pristupio nijedan crni tinejdžer, što je potaknulo nemire unutar kluba. Menadžment PSG-a uspio je tada suzbiti daljnju polemiku i praksa se nastavila. 

Yann Gboho je vrlo talentirani vezni igrač francuske nacionalne momčadi ispod 18 godina, ali na njegovu nesreću, prije nego što postigne široko priznanje za svoje nogometne vještine, ime će mu se povezivati sa skandalom rasne diskriminacije. 

Godine 2014., kada je imao 13 godina, unatoč neporecivom talentu nisu mu ponudili mjesto u francuskom PSG-u zato što je crne boje kože, a klub je bio odlučio regrutirati bijelce. 

Vijesti o tome procurile su u klubu, ali je menadžment tada uspio privremeno zataškati aferu tako što je lagao svome osoblju. Nakon opsežne istrage koju su potaknuli dokumenti Football Leaksa, Mediapart i francuski politički program Envoyé spécial, koji producira javni TV kanal France 2, otkriveno je da je klupski menadžment zapravo odlučio prikrivati imena uključenih u skandal. Istraga je također pokazala da je PSG do proljeća 2018. nastavio tražiti od svojih skauta da prilikom regrutiranja igrača naznače ‘porijeklo’ igrača u sljedećim kategorijama: ‘Francusko’, ‘Sjevernoafričko’, ‘Antilsko’ i ‘Crna Afrika’. Riječ je o pravom pravcatom dosjeu o etničkoj pripadnosti, koji bi mogao izazvati ozbiljne probleme pariškom klubu. 

U ožujku 2014. izbile su polemike unutar kluba. Yan Gboho, tada 13-godišnjak, igrao je s FC Rouenom u Normandiji i pokazao rijedak i zapažen talent. Brojni centri za obuku nogometaša željeli su ga za polaznika, počevši od francuskog najprestižnijeg INF-a (Institut national du football) kojim upravlja Francuski nogometni savez i nalazi se u Clairefontaine-en-Yvelinesu, oko 50 kilometara jugozapadno od Pariza. 

Naravno, ‘tehnika, brzina i oko za gol’ tog ‘inteligentnog veznjaka’ impresionirali su Sergea Fourniera, PSG-ova iskusnog lovca na talente za pokrajinu Normandiju. U dokumentu koji je došao do Mediaparta, Fournier je Yannu Gbohou dao ‘2+’, što je odmah do najviše ocjene ‘1’ koja je rezervirana za vrhunske talente kao što je francuska zvijezda Kylian Mbappé. ‘U cijeloj svojoj karijeri nisam dao jedinicu’, rekao nam je 73-godišnji Serge Fournier. 

PSG svojim lovcima na talente šalje digitalni obrazac koji moraju ispuniti i poslati elektronskom poštom. On sadrži niz tematskih područja u kojima oni moraju procijeniti i opisati igrače, uključujući ‘bitne kvalitete’ – jesu li ljevaci ili dešnjaci, koji im je konfekcijski broj, kojeg su ‘porijekla’. Kada skaut klikne na tu opciju, otvara se prozor s listom izbora: ‘Francusko’, ‘Sjevernoafričko’, ‘Antilsko’ i ‘Crna Afrika’. 

Serge Fournier rekao je da bi uvijek ispunio taj dio obrasca bez da obraća previše pažnje na samu stvar. Kada smo mu sugerirali da je, i bez obzira na to što se krši francuski zakon prema kojem je registriranje etničkog porijekla osuđujuća praksa, opcija ‘Francuz’ u najmanju ruku loše odabrana, trebalo mu je nekoliko trenutaka da bi odgovorio: ‘Da, trebalo je pisati ‘bijelac’. Naravno da su svi igrači koje preporučujemo Francuzi. PSG nije želio da vrbujemo igrače rođene u Africi zato što nikada ne možete biti sigurni oko njihova datuma rođenja.’ 

Dvije godine nakon što je pohvalio i predložio Yanna Gbohoa, Fournier je ponovo učinio isto. Ovoga puta je u prostor posvećen etničkom porijeklu upisao ‘Crna Afrika’. Do tada je Gbohoa već uzeo klub Stade Rennais iz Rennesa. 

Serge Fournier nije znao, ili se samo tako pravi, da je u međuvremenu slučaj Yana Gbohoa izazvao metež u PSG-u, kako pokazuju interna klupska izvješća sa sastanka o obuci mladih nogometaša održanog 24. ožujka 2014. Oko stola se tada okupilo sedmero osoba odgovornih za regrutiranje i obuku mladih igrača u PSG-u, uključujući Marca Westerloppea.

Westerloppe je u PSG stigao 2013. godine, zahvaljujući bliskim odnosima sa sportskim direktorom kluba Olivierom Létangom. Postao je voditelj regrutiranja igrača za cijelu Francusku, osim za igrače iz pariške regije. Nakon Leonardova odlaska iz PSG-a, Létang i Westerloppe oformili su skupinu lovaca na talente koji su krstarili nogometnim terenima diljem zemlje i popunjavali jednake obrasce u izvještajima o igračima kakve je koristio Fournier, prema modelu koji je Westerloppe donio iz svojih dana u francuskom klubu Lens FC.

Slijedi zapisnik sa sastanka 14. ožujka 2014. koji PSG nije opovrgnuo: 

‘Pitanje o U13, veznjaku Rouena, Geboho [sic], izvrstan profil o kojem se Marc Westerloppe odbija izjasniti.

• Marc Westerloppe: Nećemo se vraćati na tu temu, ne želi proći kao ružno pače. Postoji problem u orijentaciji kluba, potrebno je uspostaviti balans u miješanju, previše je Zapadnoindijaca i Afrikanaca u Parizu. 
• Saad Ichalalène [trener mlade momčadi]: O kakvom miješanju govorimo? Etničkom? Kulturnom? Religijskom? Socijalnom? Za ovo posljednje nema problema.
• Bertrand Reuzeau [voditelj nogometne akademije]: Potrebno je pronaći najbolje za najvišu razinu, to je sve.  
• Marc Westerloppe: Ako je regrutiranje otvoreno državljanima [iz cijele Francuske], šteta je pronaći iste profile kakvih već ima u [i oko] Pariza, to je zahtjev uprave.
• Pierre Reynauld [zadužen za lov na talente u Parizu i okolici]: Osim što to ne bi trebalo biti etničko pitanje, već pitanje talenta.’

Posljednja primjedba u zapisniku glasila je: ‘Slijedi žestoka rasprava.’ 

Taj sastanak o strategiji vrbovanja igrača zasnovanoj na boji kože, održan je tri godine nakon što je Mediapart u travnju 2011. otkrio kako je Francuski nogometni savez namjeravao ograničiti broj manjinskih igrača inozemnog porijekla u svojim nogometnim akademijama. 

Nacionalni tehnički odbor saveza (DTN) skovao je taj plan iz dvaju razloga. Jedan je bio problem s igračima dvojnih državljanstava, koji bi teoretski mogli odlučiti igrati za drugi nacionalni tim iako treniraju u Francuskoj. Drugi se ticao tjelesnih kriterija: Mediapart je otkrio da se tadašnji trener francuske nacionalne momčadi Laurent Blanc na sastanku DTN-a žalio da je previše crnih ‘velikih, moćnih i snažnih’ stereotipnih igrača u nogometnim akademijama. 

Tri godine nakon tog skandala vodstvo PSG-a nije se ni trudilo opravdati svoj diskriminatorni sustav regrutiranja. Argument o dvojnom državljanstvu nije klubu bio važan, dok je Yan Ghboho u to vrijeme, suprotno stereotipu o ‘velikom, moćnom i snažnom’ koji je opisao Blanc, bio visok samo 1,55 metara. Danas je visok 1,73 metra i težak 63 kilograma. 

Reagirajući na neke negativne komentare o kadrovskoj politici izrečene na sastanku 24. ožujka 2014., nekoliko PSG-ovih skauta usprotivilo im se ispred radničkog vijeća kluba i pokrenulo to pitanje na novom sastanku održanom 16. svibnja 2014. Vodstvo kluba tvrdilo je da je došlo do nesporazuma, ali tajnik radničkog vijeća pisao je tadašnjoj direktorici ljudskih resursa Celine Peltier, u što se uključilo brojno trenersko osoblje: ‘Svi sudionici našeg sastanka bili su jednoglasni u svezi s onim što je 14. ožujka rekao M. Westerloppe, i to u ime vodstva kluba’, pisao je tajnik. ‘Želim reći da nas je potresla moguća nova filozofija kluba. Nemoguće je poduprijeti taj zaokret od 180 stupnjeva!!!! Nijedan moj kolega uključen u obuku ili predobuku ne može to vjerovati. Njihova odluka da se vrate na tu temu dokaz je njihove predanosti PSG-u: usmjereni su zaštiti vrijednosti koje je klub do sada njegovao. Namjeravam ih podupirati u toj velikoj ideji. Mislim da se naše vodstvo apsolutno mora službeno pozicionirati.’

Njihova zabrinutost bila je opravdana, pogotovo stoga što je Marc Westerloppe rekao da naredba za sustav profiliranja mladih nada dolazi s vrha, od uprave kluba. Tijekom sastanka radničkog vijeća jedan zaposlenik, Younousse Elboussahni, pitao je odnosi li se ta odredba i na ‘sportski menadžment ili više rukovodstvo?’ Dodao je: ‘Govorim vam da su neke naše kolege bile otpuštene i za manje od toga. Podsjećam vas također na to da je klub i u prošlosti bio zaokupljen sličnim problemima, kada se čvrsto odlučio ustrajno boriti protiv rasizma, antisemitizma i svake diskriminacije.’

‘Bojim se da je ovaj incident otišao predaleko i da narušava imidž kluba’, nastavio je Elboussahni. ‘Želio bih da te stvari ostanu unutar kluba, ali bojim se da će kolege, iz očaja ili uvrijeđenosti, razgovarati s novinarima.’

PSG-ov izvršni i financijski direktor Philippe Boindrieux potrudio se da bude jasno kako će klub reagirati na takve slučajeve: ‘Nećemo oklijevati s kažnjavanjem zaposlenika koji budu odgovorni za curenje podataka u medije, i to zato što nije prihvatljivo služiti se medijima i imidžem kluba za ostvarenje vlastitih ciljeva.’

Ukratko, to je značilo da će oni koji pokažu zabrinutost zbog klupske diskriminatorne politike, biti disciplinirani. Ali što je s onima koji su inicirali takvu shemu i ostvarili je u praksi? Dokumenti Football Leaksa pokazuju da je to pitanje izazvalo žestoku raspravu u PSG-u, pogotovo tijekom sastanka 16. lipnja između zamjenika generalnog direktora PSG-a Jeana Claudea Blanca i direktorice ljudskih resursa Celine Peltier. 

Tijekom tog sastanka Jeanu Claudeu Blancu objašnjeno je da Westerloppeove izjave tijekom sastanka prema zakonu predstavljaju moguće kazneno djelo i mogle bi savršeno opravdati njegovo otpuštanje. Ali Blanc je bio zabrinut zbog učinka na atmosferu unutar PSG-a, osobito rizika od slabljenja položaja Olivera Létanga, sportskog direktora PSG-a, hijerarhijski nadređenog Marcu Westerloppeu.

Osim toga, prema direktorici ljudskih resursa Céline Peltier, Létang je i sam govorio poput Westerloppea tijekom raznih sastanaka. Ona se više od svega bojala da će biti dovedena u pitanje sama uprava kluba, jer kada bi otpustili Westerloppea, on bi se mogao vaditi na to da su uputstva dolazila s vrha. 

Peltier je također naglasila da je trenerskom osoblju i skautima proslijeđen dokument u kojem se od njih traži da zabilježe etničko porijeklo igrača – isti onaj koji smo ranije spomenuli – i da bi taj podatak mogao dospjeti u medije.

Vodstvo kluba zaključilo je da otpuštanje Westerloppea vjerojatno nije rješenje problema. Međutim, odlučeno je da ga se mora pozvati na sastanak prije poduzimanja disciplinskih mjera koje bi mogle dovesti do otkaza, pa će nakon toga procijeniti situaciju. 

Tijekom tog sastanka Westerloppe je rekao Jean-Claudeu Blancu da su optužbe iznesene protiv njega ‘lažne, zlonamjerne i glupe’ i da su ga duboko povrijedile. Klub je odlučio stati na njegovu stranu i objasnio je osoblju da zapisnici sa sastanka 24. ožujka 2014. nisu odraz Westerloppeovih stajališta te da su njegove riječi u njima izokrenute. Nije mu izrečena nikakva disciplinska mjera, čak ni najobičnije upozorenje.

Sve to vrijeme rukovodstvo se ponašalo kao da sportski direktor Oliver Létang nikada nije, tijekom sastanaka, izrekao stavove slične Westerloppeovima. 

Odgovarajući na pitanja EIC-a Westerloppe je prvo objasnio da je zapisnik sa sastanka u ožujku 2014. lažni dokument, iako klub nije službeno osporio njegovu autentičnost. Na kraju su i Westerloppe i Letang promijenili svoje odgovore i jednostavno poručili da se ‘ta stvar tiče isključivo PSG-a’. Je li to bio način da se kaže da su naredbe stigle s vrha, kako nam je potvrdilo i nekoliko članova kadrovske službe? 

Ako je tako, tko je izdao takve upute i tko je za njih znao? S obzirom na brige koje je to pitanje zadalo klubu, je li moguće da predsjednik PSG-a Nasser Al-Khelaïfi, predsjednik glavnih dioničara kluba Qatari Sports Investmenta, nije bio svjestan tih kontroverzi?

Kada ga je EIC suočio s tim činjenicama, PSG je oklijevao nekoliko tjedana prije nego što je odgovorio. Klub nije poslao Jeana Claudea Blanca, koji je bio zadužen za slučaj, nego se umjesto njega odlučio za Maleka Boutiha, bivšeg člana parlamenta iz Socijalističke stranke, koji je bio i predsjednik antirasističke nevladine organizacije SOS Racisme. 

U ime PSG-a on je potvrdio da je klub implementirao politiku etničkog indeksiranja. Ali je najbitnija poruka koju želi prenijeti sljedeća: to je učinjeno u tajnosti, tako da vodstvo kluba nije za to znalo. Prema njegovim riječima, uprava je bila obaviještena tek nakon što je primila EIC-ova pitanja: ‘Iskreno, to je za njih bio ogroman šok. Kao da im je netko zabio nož u leđa. Riječ je o velikom problemu, međutim, oni nisu za njega odgovorni. Nije stvar u tome da se pokušavala  nametnuti omerta (zakon šutnje), nego Jean Claude Blanc doista nije znao za obrasce za skaute.’

A što je s naredbama uprave, na koje se pozivao Marc Westerloppe? ‘To je način prikrivanja’, rekao je Boutih. A zašto ne otpustiti barem Westerloppea? Prema Boutihu, u to vrijeme ‘nitko nije potvrdio njegove komentare. Jean Claude Blanc je postavio pitanje, svi su šutjeli’. 

Izvješća sa sastanaka koja smo spomenuli dokazuju suprotno. Čini se da je Jean Claude Blanc, u najmanju ruku, radio na tome da se cijeli slučaj zaboravi. Ali Malek Bouith uporno ga brani: ‘To je takav čovjek da ga strah od skandala manje brine od gubitka vlastita ugleda.’ 

Malek Bouith nema šanse da mu to prođe. Kako pariški klub može priznati da su znali za te obrasce 2014. i da nije bilo sankcija? 

Intervjui s brojnim sadašnjim i bivšim skautima kluba otkrili su da su isti obrasci s pitanjem o etničkom porijeklu igrača bili korišteni sve do proljeća ove godine. ’Mora da sam popunio oko 700 takvih obrazaca’, rekao je Serge Fournier. 

To znači da nitko iz PSG-a nije zatražio prekid takve prakse. Štoviše, izvješća o regrutiranju igrača koristila su se još više od godinu dana nakon što je Olivier Letang napustio PSG i nekoliko mjeseci nakon odlaska Marca Westerloppea iz kluba. 

Koji je smisao utvrđivanja etničkog porijekla igrača osim da ta informacija posluži kao kriterij prilikom odabira? Pitali smo nekoliko skauta kako su se s time nosili i kako tumače zahtjeve kluba. 

Jedan od njih objasnio je zašto je potrebno više bijelih igrača: ‘Tražili smo igrače koji pružaju nešto posebno u smislu inteligentne igre. A onda, ako stavite ljude iz iste zajednice, ako je od 23 igrača njih 20 crnaca, vi ste u problemu kako njima upravljati. Ako se dogovore bojkotirati grupu, gotovi ste. Ako imate samo crnce ili Sjevernoafrikance, vrlo je komplicirano. Kada gradite momčad, bitno je da bude izmiješana da je možete kontrolirati.’

Drugi je lovac na talente kometirao: ‘Kada sam bio u PSG-u s Marcom Westerloppeom, nismo tragali za crnim, snažnim itd. profilima igrača. Tražili smo nogometaše s dobrom tehnikom i igračkom inteligencijom.’

Treći je rekao: ‘Menadžment u Parizu stavio je karte na stol kad je objavio da bi trebala postojati tendencija da se vrbuje i nešto bijelaca u odnosu na crnce. Ali na nogometnim terenima u mojoj regiji od 40 djece imate 30 crnih i sivih. Takva je Francuska. Oni su s nama, mi ih prihvaćamo. Marc je možda prihvatio uputstva koja je dobio zato što on nije osoba koja bi preuzela odgovornosti bez pokrića nekoga s vrha. Da Jean Claude Blanc nije dao podršku Marcu i Olivieru Letangu, Marc Westerloppe odavno bi bio izbačen iz skupine za regrutiranje.’

Prema našem istraživanju, ta je pokrajinska mreža skauta između 2013. i 2018. regrutirala samo jednog crnog igrača. No tu je bitnija jedna druga brojka: koliko igrača, poput Yanna Gbohoa, nije regrutirano zbog boje svoje kože? Nemoguće je to utvrditi zato što žrtve takvog sustava nisu ni svjesne da su žrtve. Nakon objave ovoga teksta, koliko će se mladih igrača zapitati je li njihovo etničko porijeklo razlog što ih je najprestižniji francuski klub odbacio?

Lilian Thuram, bivši francuski branič koji je prije 10 godina otišao u mirovinu nakon prestižne igračke karijere na klupskoj i nacionalnoj razini, aktivno se zalaže protiv rasizma u sportu. ‘To što mi pokazujete i dajete mi da poslušam jako je ozbiljno’, rekao je Mediapartu. ‘Skauti gledaju djecu kako igraju i vide samo boju njihove kože. Zamislite na trenutak obrnut slučaj: ja sam menadžer i odlučim da više neću regrutirati bijelce i to procuri u medije. Bio bih zaklan u javnosti.’

‘To je nadrealno’, dodao je Thuram. ‘Mi smo u 2018. i osvojili smo Svjetsko prvenstvo. Postojao je slučaj kvota (plana da se filtriraju igrači koji je usvojen u akademijama za obuku Francuskog nogometnog saveza na temelju etničkog porijekla, kako je Mediapart otkrio 2011., op.a.) a sada doznajem da postoje ljudi u PSG-u koji su to radili nekoliko godina. Sve do 2018. To je ludo.’

‘Upravo su pojedinci pokrenuli diskriminatornu politiku, a ne institucija’, rekao je Thuram. ‘Ali kada je klub shvatio što se događa, ti su ljudi morali biti uklonjeni. Odmah. Institucija mora spašavati svoj ugled i ne ljuljati brod.’

Prezira vrijednom nemoralu i pravnim rizicima takvih metoda zapošljavanja pridružuje se apsurd oduzimanja klubu talentiranih igrača, kako pokazuje sljedeća priča o Yannu Gbohu. 

On se 2015. pridružio nogometnoj akademiji kluba Stade Rennais iz Rennesa. U lipnju ove godine zabio je za Stade Rennais za pobjedu nad PSG-om u polufinalu francuskog prvenstva momčadi U17. Ponovno je zabio u finalu protiv Toulousea za pobjedu Stade Rennaisa od 2:0. 

Priča bi mogla završiti u tom optimističnom duhu i obećanju uspješne karijere i svijetle budućnosti za Yanna Gbohoa, da u studenom 2017., samo nekoliko mjeseci nakon što je Gboho potpisao svoj prvi profesionalni ugovor, Oliver Létang, koji je u lipnju prošle godine napusto PSG iz razloga koji nemaju veze s kontroverzom oko diskriminirajuće politike zapošljavanja, nije imenovan predsjednikom Stadea Rennaisa. Létang je zauzvrat imenovao svog odanog suborca Marca Westerloppea za voditelja ‘monitoringa i individualnog razvoja igrača’. Što znači da se o razvoju i napretku Yanna Gbohoa, koji je bez razloga uvučen u diskriminacijski skandal, brine čovjek koji je prije pet godina odlučio ne pružiti mu priliku zbog boje njegove kože. A glavni šef mu je čovjek koji je direktno nadzirao takvu politiku zapošljavanja.    

U suradnji sa:

O Projektu Football Leaks