Nacional, verzija Spieglove priče na osnovi dokumenata Football Leaksa, koje je primio njemački tjednik Der Spiegel i podijelio s Nacionalom i drugim partnerima u Europskoj Istraživačkoj Suradnji (www.eic.network)
To je nogometno ulaganje u svom najčišćem obliku: Manchester City malo troši i okreće profit, dok City Football Group kontrolira podružnice na svim kontinentima. Šefovi kluba iskoristili su tu strategiju za skrivene novčane transakcije i izbjegavanje plaćanja poreza.
U subotu, u listopadu 2018., Manchester City igrao je utakmicu protiv Burnleya, prilično bezazlenog tima iz malog grada u sjevernoj Engleskoj. To je bila utakmica u kojoj poraz nije bio opcija. U 58. minuti na stadionu Etihad publika je zapljeskala, iako je domaćin već vodio 3:0. Kevin De Bruyne ušao je na teren nakon dva mjeseca pauze zbog ozljede.
Trener Pep Guardiola rekao je da je taj belgijski igrač “jedan od najboljih igrača koje sam vidio u životu”. De Bruyne, kaže on, može “apsolutno sve”. U veljači, kada je Man City imao rekordan broj bodova u Premier ligi, The Sun je napisao da bi bez njegove pomoći klub imao 20 bodova manje.
De Bruyne je vođa tima i dirigira igrom. Godine 2015. on je pomogao Wolfsburgu da osvoji prvi ligu u Njemačkoj – i nakon toga momčad ga više nije mogla skrivati od vrhunskih europskih klubova. Mjesecima su priče o tom veznjaku dominirale u nogometnim vijestima. Kako pokazuju dokumenti Football Leaksa, Manchester City je bio spreman učiniti sve što je trebalo da ga dobije.
“Izvrstan početak sezone, tim je u dobroj formi”, napisao je kolegama izvršni direktor Ferran Soriano u kolovozu 2015. Klub je započeo sezonu trima pobjedama i već se hvalio gol-razlikom 8: 0.
Ali Soriano još uvijek nije bio zadovoljan. “Još ćemo uložiti 50 milijuna na poboljšanje”, napisao je. No istaknuo je kako ima problema u borbi s Wolfsburgom, timom koji ima kompliciranu vezu s VW-om, autokompanijom koja ima sjedište u tom gradu. “Još uvijek ga ne žele prodati za 50 milijuna”, napisao je. “Puno ih pritišćemo i nadamo se da ćemo to postići… protiv njihove volje. Wolfsburg (Volkswagen) kaže da ne želi novac!”
Kada City odluči da želi dobiti igrača bez obzira na to koliko je visoka njegova cijena, on će to i postići, čak i kad je riječ o proizvođaču automobila koji godišnje okrene 200 milijardi eura. Na kraju, Wolfsburg je dobio 75 milijuna za transfer – i izgubio De Bruynea. Belgijska zvijezda od rujna 2015. bila je u Manchesteru.
Uspjeh po svaku cijenu: nema boljeg opisa strategije koju su vodili šefovi Man Cityja. Bayern München, najbogatiji tim Njemačke, očigledno nije mogao bolje ponuditi De Bruyneu, niti su mogli dovući njemačkog reprezentativca Leroya Sanéa. Rođen u Essenu, taj Nijemac došao je u Manchester godinu dana poslije De Bruynea, a klub mu je obećao: ako Sané zaradio manje od 24,5 milijuna funti u prve tri godine, City će mu platiti razliku. Drugim riječima, Sanéu – u to doba 20-godišnjaku – zajamčena je plaća od 28 milijuna eura za tri sezone. Njemački top klubovi to ne mogu ponuditi.
Manchester City koristi to što klupski šefovi mogu povećavati vrijednosti sponzorskih ugovore s tvrtkama iz Abu Dhabija. I tako sustavno prkose UEFA-inim pravilima financijskog fair playa bez da ih se kazni. Iza kluba stoji autoritarna vladajuća obitelj iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja svoju nogometnu investiciju koristi kao međunarodnu pozivnicu kako bi dobila veću važnost na globalnoj sceni.
Ali UEA nije isključivo kriv za duboku podjelu između moćnih i bogatih i nemoćnih i siromašnih u svijetu nogometa. TV prava za Premier ligu uzdrmala su temelje europskog nogometa. Engleski nogometni savez za prošlu sezonu Cityju je platio 170 milijuna eura, 75 posto više nego što je FC Bayern dobio od njemačkog saveza.
Ovakve velikodušne isplate pomogle su klubu da njemačkoj zvijezdi Ilkayu Gündoganu prošle godine isplati plaću od gotovo 11 milijuna eura, a napadaču Sergiju Agüeru više od 18 milijuna. Plaće igrača Manchestera među najvišima su u Premier ligi.
Unatoč visokim troškovima, nogometni projekt u Manchesteru sada je profitabilan, kako jasno pokazuje dokument Man Cityja iz 2012. godine. “Nogometna industrija je vrlo rascjepkana”, navodi se, “a klubovi su najmanje profitabilni dio lanca”. Klubovi moraju kupiti prava za igrače i platiti plaće, piše u tom dokumentu. Nogometni klubovi, medijske tvrtke i svjetske kompanije – s igračima i njihovim savjetnicima – jasno stoji u dokument, u suradnji imaju puno bolje šanse za velikom zaradom.
Međutim, kako bi osigurali da Manchester City dobiva veliki komad financijskog kolača, šefovi kluba osmislili su strukturu koju nogometni svijet nikad nije vidio: globalno carstvo. Više nije bilo dovoljno da posjeduju samo jedan klub. Lakše je poslovati ako imate svjetsku franšizu – tu lekciju Man City osvijestio je 2009.
Te godine talijanski trener Roberto Mancini potpisao je istog dana dva ugovora: jedan kao novi trener Manchester Cityja, a drugi kao savjetnik Al Jazira Sport & Culture Cluba koji se natječe u prvoj ligi Ujedinjenih Arapskih Emirata. Šeik Mansour stoji iza obaju klubova. I brojevi u dvama ugovorima bili su zapanjujući: Al Jazira se obvezao da će Mancini, koji je danas trener talijanske reprezentacije, dobiti veću plaću od one u Manchester Cityju – momčad Premier lige će mu platiti 1,45 milijuna funti, bez bonusa i premija, dok će od kluba iz Abu Dhabija dobiti plaću od 1,75 milijuna. Godišnje.
“Imat ćemo novčane transakcije koje treba provesti Al Jazira”, napisao je u kolovozu izvršni direktor Man Cityja kolegama i jasno objasnio što će se dogoditi: “Morat ćemo prebaciti novac ADUG-u, a ADUG će to prebaciti u Al Jaziru”. ADUG je Abu Dhabi United Group, holding tvrtka koja je vlasnik Man Cityja. Njegovi direktori su šeik Mansour i Mohamed Rashed Mubarak Salem Al Ketbi. ADUG je glavni pokretač Manchester Cityja u akcijama da zaobiđe pravila financijskog fair playa i potajno pumpa sponzorske ugovore koje klub ima s tvrtkama u Abu Dhabiju.
Zato se dio plaće Roberta Mancinija u to vrijeme transferirao kroz Al Jaziru. Ugovor o ”savjetovanju” s arapskim klubom očito je bio samo krinka. Godine 2011. novac namijenjen Manciniju krenuo je iz Manchestera preko Al Jazire u odvojenu offshore tvrtku na Mauricijusu imena Sparkleglow Holdings.
Ni Al Jazira niti Mancini nisu odgovorili na pitanja novinara EIC-a. Klub je izjavio da neće odgovoriti na pitanja. “Jasno je da se želi naštetiti reputaciji kluba”, napisao je glasnogovornik.
Bez sustavnih kršenja zakona, skrivenih transakcija i tajnih novčanih priliva priča o uspjehu Manchester Cityja ne bi bila moguća.
Nekoć lokalni engleski klub, Manchester City je danas globalni div, jedan od onih u vlasništvu City Football Groupa (CFG). Baš kao što je moguće piti istu Starbucksovu kavu u identičnim šalicama i iste cijene od Seattlea do Singapura, nogometne podružnice Manchester Cityja također su se pojavile na svim kontinentima. Manchester City, New York City and Melbourne City, tri vodeća kluba, nastupaju u nebesko-plavim dresovima na kojima oglašavaju zrakoplovnu tvrtku Abu Dhabi Etihad. Osim ovih, Man City ima klubove u Urugvaju, Španjolskoj i Japanu, a surađuje i s klubovima u Skandinaviji i Africi u nogometnim akademijama.
Interni dokumenti iz 2016. opisuje njegovu strategiju u klubu Torque, iz urugvajskog glavnog grada Montevidea: “Urugvaj je atraktivna zemlja zbog koncentracije kvalitetnih nogometaša i ograničenih proračuna domaćih klubova”, stoji u dokumentu. Drugim riječima: City Football Group nada se da će pronaći relativno jeftine talente i razviti ih za svoje potrebe. U dokumentu se tvrdi da je Torque “pogodan za Man City” jer bi “trebao smanjiti troškove pronalaska novih igrača”. Pozitivno je i to, tvrdi se u dokumentu, da City nije trebao platiti nikakve poreze od transfera igrača.
Taktička investicija u španjolski klub Gironu također je objašnjena u dokumentu: “Ključno je važno za razvoj igrača iz akademija da nastupaju u profesionalnom nogometu”. U njemu se tvrdi da je to teško postići u Engleskoj jer je momčad Manchester Cityja previše jaka. “To znači da City Football Group treba razviti druge putove kako bi mladim igračima iz akademija pružio šansu da igraju”. Rješenje: španjolska momčad u kojoj talentirani igrači mogu povremeno nastupati.
Nogometne podružnice funkcioniraju kao mjesto potrage za novim talentima. Globalna poslovna mreža osigurava to da menadžeri pronađu talentirane igrače i uvedu ih što ranije u sustav CFG-a kako bi mogli potpuno kontrolirati njihove karijere.
Samo mali broj biznismena u globalnom nogometnom poslovanju može pratiti ovakvu strategiju širenja. Šeik Mansour i sponzori Abu Dhabija uložili su u Manchester City više od 2 milijarde eura u 10 godina. Klub je sada profitabilan, no gospodarski uspjeh utemeljen je na kršenju zakona. Prošle sezone dobit je bila samo 10 milijuna funti – što nije velika zarada nakon toliko visokih ulaganja. Osobito s obzirom na to da Mansour i dalje duboko kopa po novčaniku kako bi platio nove skupe igrače.
Sportski gledano, projekt je uspio. Pod vodstvom CFG-a nakon godinu dana Girona se prvi put plasirala u La Ligu u sezoni 2016./17., dok je Torque u Urugvaju odmah ušao u prvu ligu. Franšizni klub u Melbourneu osvojio je svoj prvi naslov tri godine nakon što ga je preuzeo CFG.
Šeik Mansour kupio je 2008. Manchester City za 100 milijuna funti. Kineski medijski mogul Li Ruigang 2015. uložio je 265 milijuna funti u CFG preko tvrtke registrirane na Kajmanskim otocima i sada ima 13 posto vlasništva u kompaniji. Vrijednost Manchester Cityja povećala se najmanje 10 puta u sedam godina.
Direktor Manchester Cityja Khaldoon Al Mubarak opisao je rad Njegove ekscelencije: “Šeik Mansour je pametan poslovni čovjek koji vjeruje da u nogometu možete stvoriti nove vrijednost koji još nitko nije postigao”. Njegovi menadžeri nisu samo okrenuli Manchester naglavačke, nego su i nogometni svijet potopili u novcu i prisilili ga da se globalizira. City Football Group je ulagač u nogometni biznis u svom najčišćem i najuspješnijem obliku.
U nogometu nije samo riječ o opstanak najjačih, nego i o opstanku najbogatijih.
U suradnji sa:
Komentari