Nacional, verzija Spieglove priče na osnovi dokumenata Football Leaksa, koje je primio njemački tjednik Der Spiegel i podijelio s Nacionalom i drugim partnerima u Europskoj Istraživačkoj Suradnji (www.eic.network)
Bilo je 10 minuta do ponoći, 2. svibnja 2014., kada je Gianni Infantino poslao e-mail šefu Manchester Cityja. “Ispričavam se zbog mog mejla kasno u petak”, Infantino je započeo u svojoj poruci Khaldoonu Al-Mubaraku, predsjedniku tog nogometnog kluba.
Bila je riječ o tome da će nogometni klub Manchester City biti suspendiran u Ligi prvaka zbog kršenja financijskog fair playa, pravila koje je UEFA odredila za sve klubove koji se kvalificiraju za europska natjecanja.
Ali u svojoj poruci Mubaraku, jednom od najutjecajnijih poslovnih ljudi u Abu Dhabiju i prisnom prijatelju vladajuće obitelji te zemlja, Infantino je nastojao umiriti svoju savjest. Glavni tajnik UEFA-e smislio je nekoliko prijedloga kako bi Manchester City mogao izbjeći kaznu sa što manje štete – poput nagodbe s UEFA-om.
“Vidjet ćete da sam se ponekad izražavao tako da se čini kao da sam moćan,” napisao je Infantino pokornim glasom, jasno pokazujući da je spreman promijeniti svoje stavove. “Molim vas da pročitate dokument u tom duhu.” Naravno, nastavio je Infantino, ova poruka neka ostane među nama. Strogo je povjerljiva. “Na kraju, htio bih vam zahvaliti na povjerenju. Znate i da vi meni možete vjerovati.” Infantino je optimistično završio svoju ponoćnu poruku riječima: “Budimo pozitivni!”.
Ti dani u svibnju 2014. bili su prekretnica za europske nogometne klubove, a Infantino koji je danas predsjednik svjetske nogometne organizacije FIFA-e, odigrao je odlučujuću – i prilično prljavu – ulogu.
U sezoni 2013. – 2014. prvi put je odlučeno da klubovi koji su se kvalificirali za europsko natjecanje trebaju omogućiti UEFA-i da pregleda njihove poslovne knjige u skladu s financijskim fair playem (FFP). Niz pravila utemeljio je Francuz Michel Platini kao prestižni projekt koji je definirao njegovo predsjedanje UEFA-om.
Bilo je mnogo dobrih razloga za uvođenje FFP-a. Jedan od najuvjerljivijih bio je potreba za zaštitom europskih klubova od upliva golemih količina novca koji su ulagali oligarsi iz Rusije, milijarderi iz SAD-a i šeici iz arapskog svijeta.
Pravila propisuju da bi manjak kluba u dvjema sezonama, u razdoblju od 2011. do 2013., mogao ukupno premašiti 45 milijuna eura, a u trima sezonama nakon toga ukupno 30 milijuna eura. Klubovi su morali dokazati UEFA-i da njihovi marketinški ugovori s tvrtkama pod kontrolom vlasnika kluba nisu precijenjeni.
UEFA je mjesecima provodila istragu protiv devet klubova zbog sumnje da su prekršili nova financijska pravila. Među njima su bili Manchester City i PSG, dvije vrhunske europske momčadi koje su zbog nemjerljivog bogatstva novih vlasnika izazvali revoluciju u nogometnom svijetu. Manchester City prodan je vladajućoj obitelji Abu Dhabija 2008., dok je emirat Katara kupio PSG 2011.
Predsjednik UEFA-e Platini i generalni tajnik Infantino u intervjuima su govorili da klubovi koji krše pravila FFP-a mogu očekivati oštre kazne. Najjača kazna bila je: suspenzija u Ligi prvaka. S obzirom na njihovu strastvenu retoriku, nogometni svijet bio je šokiran kada je sredinom svibnja 2014. UEFA postigla sporazum o nagodbi s Manchester Cityjem i PSG-om.
Zahvaljujući internetskoj stranici Football Leaks ogroman pritisak na UEFA-u koji su izvršili Abu Dhabi i Katar sada se može rekonstruirati. Manchester United i PSG prijetili bi UEFA-i gotovo nakon svakog njena pokušaja da ih se kazni.
Odlučujući saveznik obaju kluba bio je čovjek kojeg je posao obvezivao na potpunu neutralnost: glavni tajnik UEFA-e Gianni Infantino. Dokumenti Football Leaks pokazuju koliko je taj dužnosnik bio naklonjen bogatim klubovima koji nisu samo prekršili pravila financijskog fair playa. Oni su ih i prezirali.
Tijekom te operacije Infantino se nekoliko puta tajno susreo sa šefovima klubova iz Pariza i Manchestera, a čak im je dostavljao povjerljive materijale. Predložio im je kompromise za koje nije bio ovlašten da ih predloži. Ukratko: izdao je organizaciju za koju je radio.
Dokumenti pokazuju da je Infantino svojom intervencijom namjerno nastojao spriječiti Club Financial Control Body (CFCB), UEFA-ino tijelo odgovorno za praćenje pridržavanja financijskih pravila fair play i koje predlaže kazne za klubove.
To tijelo ima dva vijeća. Jedno je Istražno vijeće koje može pokrenuti postupak protiv kluba i predložiti kazne. Drugo je Sudsko vijeće koje donosi konačne odluke i određuje kazne. Istražno vijeće također može postići prijateljski dogovor s klubom u obliku nagodbe.
Odlučujuće je da CFCB zadrži svoju neovisnost: ni izvršni odbor niti ured predsjednika UEFA-e ne smiju na bilo koji način utjecati na njegove članove.
Međutim, to je upravo crvena linija koju je Infantino prešao u proljeće 2014. Dokumenti pokazuju da je on bio izvršitelj dvaju klubova koji su željeli istražitelje i revizore UEFA-e skinuti s vrata.
U sezoni 2013. – 2014. Istražno vijeće CFCB-a imalo je osam članova. Njegov glavni istražitelj bio je Brian Quinn.
Istražno vijeće zahtijevalo je od PSG-a da im pokaže financijsko poslovanje u srpnju 2013. Godinu dana ranije, Ministarstvo turizma Katara potpisalo je “Ugovor o promociji Katara ” s klubom koji će trajati pet godina i koji će PSG-u godišnje donijeti 215 milijuna eura. Bila je to apsurdna količina novca. Za usporedbu, glavni sponzor nogometnog kluba Bayern München u to vrijeme, Deutsche Telekom, platio je klubu godišnje 29 milijuna eura. Izgledalo je kao da je marketinški ugovor samo fasada koja je trebala omogućiti da Katar u klub upumpa što više novca.
Ugovor s Ministarstvom turizma sastojao se od samo pet stranica i obvezao je PSG da mora reklamirati Katar i “na godišnjoj razini, na zahtjev Katara, sudjeluje u promocijskim aktivnostima”. Ali klub nije morao ništa učiniti za Ministarstvo: nije trebao staviti njegov logotip na dresove, nije ga morao oglašavati na stadionu. Pravi razlog za tu ogromnu novčanu isplatu bio je drugi, što je također navedeno u sporazumu na pet stranica: novac iz Ministarstva turizma trebao bi se koristiti za kupnju igrača. Time je PSG pomagao Kataru da postane “glavni igrač u sportskom svijetu”.
Kao odgovor na upit o tom sporazumu, PSG je izjavio da nije riječ o sporazumu o sponzoriranju, nego o ugovoru o “nacionalnom brendiranju” Katara.
Nakon što je stekao PSG, Katar je iskoristio upravo klub za svoj povjerljiv “Strateški plan 2012-2017”. Cilj je bio da klub “postane jedan od 5 najboljih europskih nogometnih klubova”, zahvaljujući utjecaju zvijezda koje je PSG trebao kupiti, a sve to je služilo tome kako bi se poboljšao Katarov globalni imidž zemlje domaćina SP-a 2022. To je zaista bio razlog: klub je iskoristio Katarov novac za kupnju zvijezde Zlatana Ibrahimovića, a onda su obavljeni i drugi spektakularni transferi nogometaša poput Edinsona Cavanija.
Od početaka su istražitelji UEFA-e smatrali da je milijunski ugovor s Ministarstvom turizma Katara kršenje financijskog fair playa.
Bili su skeptični prema klubovima čiji su sponzorirani prihodi dolazili gotovo isključivo iz državnih tvrtki koje su bile pod kontrolom vlasnika kluba.
Istražno vijeće CFCB-a poslalo je revizore iz Deloittea u sjedište PSG-a koji su proučavali financijsko poslovanje kluba. Na kraju su otkrili direktoru kluba Jean-Claude Blancu kako smatraju da je marketinški partner kluba, Ministarstvo turizma Katara, “povezana stranka”.
To je podiglo uzbunu u sjedištu PSG-a. To je značilo da su oba ugovorna partnera bila previše međusobno povezana, kako na razini osoblja tako i na organizacijskoj razini i da su navodne isplate sponzora bile skrivene novčane infuzije u klub.
Pet nezavisnih revizora koji su također analizirali ugovor s katarskim ministarstvom u ime Istražnog vijeća došli su do istog zaključka. Poznata međunarodna sportsko-marketinška agencija Octagon procijenila je “fer tržišnu vrijednost” ugovora na samo 2,78 milijuna eura.
Početkom ožujka glavni istražitelj Quinn pozvao je šefove klubova na raspravu u sjedištu UEFA-e u Nyonu, u Švicarskoj.
U travnju je preliminarno izvješće ukazalo kako je “maksimalna fer vrijednost” ugovora s katarskim ministarstvom iznosila 3 milijuna eura. Izračunato je da je PSG za dvije sezone, od 2011. do 2013., nezakonito stekao “barem 215 milijuna eura”. Istražno vijeće je razmišljalo o tome da se slučaj dodijeli Sudskom vijeću CSCB-a.
Ali to se nikada nije dogodilo. Umjesto toga, visoki dužnosnici UEFA-e umanjili su rezultate izvješća koji pokazuju nezakonitosti poslovanja u PSG-u i zadržali te povjerljive dokumente u Nyonu. Zašto su to učinili, nije jasno. Ono što je poznato je da su do tog trenutka šefovi PSG-a tjednima tajno razgovarali s glavnim tajnikom UEFA-e Infantinom.
U Nyonu je 27. veljače održan tajni sastanak na kojem su sudjelovali Blanc, Khelaifi, Infantino i Platini i koji su direktori PSG-a u internoj komunikaciji dosljedno zvali “Top Guy”.
Dokumenti Football Leaksa ukazuju na to da je Khelaifi na sastanku pokazao prijeteći stav. Oni pokazuju da se na početku razgovora Khelaifi pozvao na Platinijevu zaštitu, rekavši kako predsjednik UEFA-e zasigurno nije imao interesa da pokrene napad na Katar preko nogometnog kluba. Infantino je savjetovao da se njegova dvojica gostiju prijateljski nagode s Istražnim vijećem. I Khelaifi i Blanc odbacili su takvu ideju. Nagodba, zahtijevali su, mogla se dogovoriti samo “na najvišim razinama” – s Infantinom i Platinijem “Top Guyem”, drugim riječima.
Umjesto da su to odbili, Platini i Infantino pristali su na tajne razgovore s Katarom i francuskim predstavnicima iz PSG-a.
Dokumenti Football Leaks pokazuju da je tijekom pregovora odvjetnik koji je radio za UEFA-u PSG-u isporučio povjerljive dokumente Istražnog vijeća. Isti odvjetnik sastao se s predstavnicima PSG-a 21. ožujka 2014.
Pariški nogometni klub bio je nepopustljiv: nije priznao dugovanja u skladu s pravilima financijskog fair playa. Odvjetnik UEFA-e odustao je od zahtjeva i zatražio da klub podnese prijedloge za rješavanje tog problema.
Idućih tjedana dogodilo se nekoliko tajnih sastanaka Infantina i direktora PSG-a Blanca. Početkom travnja sastali su se u Londonu, kad je Infantino očigledno prihvatio nagodbu. Najvažnija je bila odluka: PSG je morao smanjiti vrijednost ugovora s katarskim ministarstvom na 100 milijuna eura godišnje – što je još bilo 30 puta više od “fer vrijednosti” koju su utvrdili analitičari Octagona.
U finalnoj utakmici francuske lige između PSG-a i Olympique Lyona 19. travnja dvije stranke održale su tajni sastanak na kojem su dogovorili pojedinosti sporazuma. Klubu je dopušteno da ostvari razliku od 115 milijuna eura novim sponzorima, ponajviše od Katara. Taj dio trebao je biti izostavljen iz dokumenta o dogovoru. Bila je to pobjeda PSG-a i dokaz da je Infantino zanemario pravila financijskog fair playa.
Ali suradnja s najboljim francuskim klubom nije bila izolirani slučaj. Infantino je proveo tjedne pregovarajući s vlasnicima Manchester Cityja iza leđa neovisnih revizora. Rezultat je bio pad Briana Quinna, glavnog istražitelja Istražnog vijeća.
Manchester City je već u svibnju 2013. bio svjestan činjenice da su nova pravila financijskog fair playa izazvala velike probleme. Klub je izgubio 451 milijuna eura od 2009. i 2011.
U siječnju 2014., UEFA je analizirala rezultate revizora PricewaterhouseCoopersa (PWC) iz Manchestera. I rezultat je bio katastrofa. Ukupno 84 posto “ostalih komercijalnih prihoda” potječe od sponzora iz Abu Dhabija. Prema izvješću, klub u svom godišnjem izvještaju nije prijavio 35 milijuna eura troškova.
Sredinom ožujka predsjednik uprave Manchester Cityja Ferran Soriano pregovarao je s Infantinom o pravilima financijskog fair playa i prijetio da će ih utužiti pred sudovima Europske unije.
No marketinški stručnjaci iz Octagona zaključili su da su tri od četiri sponzorska ugovora koja je Manchester City potpisao s tvrtkama iz Abu Dhabija “znatno precijenjena”. Dodali su kako su ugovori koji su donijeli 50 milijuna eura prihoda bili 80 posto veći od njihove tržišne vrijednosti. Revizori PWC-a utvrdili su da su dva sponzora Man Cityja “povezane strane”. To je bila ista situacija kao i kod PSG-a.
No Infantino je već pokušavao manevrirati kontra Istražnog vijeća. Sa Sorianom početkom travnja je dogovorio sastanak između dvojice odvjetnika, jedan iz Manchester Cityja, a drugi iz UEFA-e.
Onda je došao 2. svibnja 2014.
I PSG i Manchester City primili su pismo Istražnog vijeća. Pismo, međutim, nije potpisao Quinn. Istog je dana podnio ostavku na dužnosti glavnog istražitelja u znak prosvjeda zbog sadržaja dvaju sporazuma koji su dogovoreni iza njegovih leđa. Umberto Lago iz Italije preuzeo je Quinnovu poziciju.
PSG je postigao svoj cilj i predsjednik kluba Nasser Al-Khelaifi potpisao je sporazum o nagodbi. Kazna je bila groteskno benigna: samo 20 milijuna eura, sitniš za šeike Katara.
Dogovor s Manchester Cityjem bio je malo složeniji, ali ne i za Infantina. Prema UEFA-i, deficit u klubu iznosio je najmanje 188 milijuna eura, ali još uvijek nije bilo nagodbe na vidiku. Umberto Lago napisao je da do sredine svibnja moraju postići prijateljsko rješenje, inače će uputiti slučaj Sudskom vijeću. Da se to dogodilo, momčad je mogla biti izbačena iz Lige prvaka.
To je bio razlog zbog kojeg je Infantino poslao predsjedniku Manchester Cityja Mubaraka poruku “Budimo pozitivni!” taj petak kasno navečer.
Dana 9. svibnja šefovi Manchester Cityja došli su u Nyon kako bi se pojavili pred Istražnim vijećem. Dan ranije, Mubarak i Soriano prisustvovali su tajnom sastanku s Infantinom u Londonu da bi pripremili pojedinosti nagodbe. No sastanak u sjedištu UEFA-e nije postigao rezultate.
Dana 11. svibnja Manchester City osvojio je naslov prvaka. Dan kasnije, Infantino je napisao Mubaraku: “Nažalost, Istražno vijeće smatra da je daleko od sporazuma o nagodbi”. Napisao je da je situaciju žalosna i rekao rečenicu koje je više nego ironična: “Ali Istražno vijeće je neovisno tijelo i moram poštovati njihovu odluku”.
Zatim je klub primio povjerljivu poruku predsjednika UEFA-e Platinija: “Molim vas, recite svojim vlasnicima u Abu Dhabiju da mi moraju vjerovati”, napisao je Platini. “Mi vas razumijemo i sviđa nam se kako vode klub”. I, čudnog li čuda, Infantino je dao novu ponudu Manchester Cityju.
Dana 16. svibnja Soriano je potpisao sporazum. Kazna je bila jednako blaga kao i ona PSG-a: 20 milijuna eura. U mejlu vlasnicima Manchester Cityja Soriano je napisao da kazna “ne utječe na nas”. Godinama nakon toga PSG i Manchester City potrošili su više od milijardu eura za nove igrače.
U suradnji sa:
Komentari