Tekst: Yann Philippin/Mediapart

Dokumenti u sklopu Football Leaksa, do kojih je došao njemački tjednik Der Spiegel i koji su proslijeđeni novinarskoj zajednici European Investigative Collaborations (EIC), po prvi puta otkrivaju tamnu stranu Doyen Sportsa u koju su uključene offshore kompanije na Malti i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, razne tajne isplate, krivotvorene naplate i antidatirani ugovori koje je potpisao Nelio Lucas

20. siječnja 2014. godine Nelio Lucas organizirao je raskošnu zabavu za svoj 35. rođendan. U blizini njegovog ureda u centru Londona, u staroj crkvi iz 19. stoljeća, Lucas je ugostio 118 gostiju na večeri i plesnoj zabavi koja je potrajala do ranih jutarnjih sati. Cijena te zabave iznosila je 195 tisuća eura, a Lucas je taj iznos platio sa svog računa u Luksemburgu. Zabava na koju su bili pozvani prijatelji i poslovni partneri, bila je više demonstracija moći nego proslava rođendana. Među gostima su bili i predsjednik Reala iz Madrida Florentino Perez i Miguel Angel Gil, šef Atletico Madrida. Predsjednici madridskih klubova te su večeri zaboravili na međusobno sportsko rivalstvo te su nazdravili Lucasovom dobrom zdravlju. Na zabavi je bio i potpredsjednik AC Milana Adriano Galliani i njegova kćer, koja je nekoliko dana ranije dobila posao u Lucasovoj tvrtki Doyen Sports. Među uzvanicima su bili i sportski direktor milanskog Intera, direktori engleskog kluba Fulhama, portugalskog Sportinga i španjolske Seville te sin predsjednika portugalskog kluba Porta.

Članovi svjetske nogometne elite sjedili su pored oligarha iz bivših sovjetskih republika (među kojima su i vlasnici tvrtke Doyen Sports), švicarskih odvjetnika specijaliziranih za rad offshore kompanija i posrednika, poput bivšeg agenta Luciana d’Onofrija, s kriminalnim dosjeima za korupciju. Na zabavi su bili i nogometaši koji su klijenti Lucasove tvrtke, među kojima su napadač Barcelone Neymar, njegov tadašnji suigrač Xavi Hernández i branič Chelsea David Luiz.

Portugalac Nelio Lucas imao je razloga biti zadovoljan. U razdoblju kraćem od tri godine ovaj široj javnosti slabo poznati poslovni čovjek od tvrtke Doyen Sports Investment napravio je jedan od najvećih investicijskih fondova u europskom nogometu. Mediji su ga počeli uspoređivati s jednim od vodećih svjetskih nogometnih agenata, Lucasovim sunarodnjakom, Jorgeom Mendesom. Kao savjetnik raznih klubova, koji je uz to bio i agent i posrednik, Lucas se brinuo o marketinškim aktivnostima nogometnih superzvijezda poput Davida Beckhama i Neymara, jamajčanskog sprintera Usaina Bolta i nogometnog kluba AS Monaca. Međutim, specijalnost Doyen Sportsa bila je sudjelovanje kao treća strana (TPO) u transferima igrača. U tom spornom sistemu transfera igrača, prava nogometaša u vlasništvu su investitora, a ne klubova. Doyen je investirao više u 100 milijuna eura u TPO transfere do trenutka kada su u svibnju 2015. takvi transferi zabranjeni od strane FIFA-e čiji je predsjednik ovaj sistem usporedio s modernim ropstvom.

Brazilski nogometaš Neymar najveća je nogometna zvijezda koju zastupa tvrtka Doyen Sports

Dokumenti u sklopu Football Leaksa, do kojih je došao njemački tjednik Der Spiegel i koji su proslijeđeni novinarskoj zajednici European Investigative Collaborations (EIC), po prvi puta otkrivaju tamnu stranu Doyen Sportsa u koju su uključene offshore kompanije na Malti i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, razne tajne isplate, krivotvorene naplate i antidatirani ugovori koje je potpisao Nelio Lucas. Tvrtka je napredovala zbog takvih metoda i postala je simbol stvarnosti koja je potpuno suprotna od onoga što se događa na terenu. Ta se stvarnost sastoji od tržišta transfera igrača koje sve više podsjeća na tržište stoke, osim što njegova godišnja vrijednost dostiže četiri milijarde eura. Riječ je o tržištu na kojem su bilo kakve moralne skrupule odavno izgubile bitku s utrkom za zaradom.

Priča Doyen Sportsa počinje s nevjerojatnim susretom Nelia Lucasa, odraslog u siromašnoj portugalskoj obitelji, i sina jednog kazahstanskog poslovnog čovjeka. Lucas je studirao komunikaciju u marketingu i međunarodnu politiku u Kaliforniji kada se pridružio agenciji koja se brinula o zvijezdama američkog šoubiznisa. „Brinuo sam se o Mariah Carey te sam radio kao menadžer na turneji Brucea Springsteena“, izjavio je Lucas za francuski dnevnik Libération u listopadu 2015. godine. Početkom 21. stoljeća vratio se u Europu gdje se našao u problemu sa zakonom jer je izbjegavao poreze, vozio bez dozvole te je izdavao čekove bez pokrića. U Londonu je počeo raditi za uspješnog izraelskog nogometnog agenta Pinija Zahavija od kojega je naučio zanat prije nego što su se sukobili i razišli. Prije nego što je dobio zadatak da pokrene tvrtku Doyen Sports, Lucas je vodio i jednu agenciju za modele.

Vlasnici tvrtke Doyen Sports Investment su četiri brata iz Kazahstana s trenutnom adresom u turskom gradu Istanbulu koji su bogatstvo stekli trgovinom sirovina. Braća Arif su 2011. u Londonu osnovali ogranak Doyen grupe, uključujući i njezin sportski odjel. Arif Arif, tada 25-godišnji sin Tevfika Arifa, jednog od četiri brata Arif, dobio je zadatak da vodi londonsku podružnicu i novoosnovani Doyen Sports s Neliom Lucasom.

Lucas i Arif od samog su početka dobro surađivali jer su obojica bili ambiciozni i gladni za zaradom. „Zamisli nas za 10 godina. Uz Alahovu volju bit ćemo kraljevi“, napisao je Arif Lucasu. „Ne zaboravi našu mantru: Uvijek zajedno u dobru i zlu. Uspjet ćemo i bi ćemo milijarderi“, bio je Lucasov odgovor Arifu. Na putu prema tom cilju Lucas je kupio Bentley za 72 tisuće eura i jahtu za 3,5 milijuna eura. Dvojica mladića putovala su zajedno na nogometne utakmice, u otmjene londonske restorane te su uživali na putovanjima na Ibizu, Italiju i Francusku rivijeru gdje su spavali u luksuznoj vili Arifove obitelji u Antibesu. Arif Arif je 2013. krenuo u potragu za kućom Londonu. „Našao sam jednu stvarno lijepu kuću. Želim ti ju pokazati. Kao stvorena je za orgije“, napisao je Arif, a Lucas je odgovorio: „O da!!!“

Za Noć vještica Lucas je razmišljao hoće li obući kostim pape, Napoleona ili Louisa XV. „Ako mene pitaš, trebao bi biti diktator“, rekao mu je Arif.

Njihova razmjena poruka na WhatsAppu otkriva da su za Arifa i Lucasa nogometaši bili samo ‘krave muzare’ za njihovu zaradu. U ljeto 2014. Arif je Lucasu nabrojao klijente koji će nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. “Mangala, Promes, Defour, Januzaj, Xavi, Falcao, Rojo, Negredo, de Gea… Crnje iz Doyen Sportsa odlaze na Svjetsko prvenstvo!“ Nekoliko dana kasnije, kada je Brazil ušao u polufinale, Arif je napisao Lucasu: „Neymar kurvin sine. Crnjo će nam donijeti puno novca.“

Komentari prema igračima bili su pogotovo ružni ako je pojedini igrač svoje interese stavio ispred interesa Doyen Sportsa. Jedan takav primjer je i slučaj marokanskog igrača Abdela Barrade, koji je putem TPO-a bio u 60-postotnom vlasništvu Doyen Sportsa. Ovaj vezni igrač je 2013. godine napustio klub iz madridskog predgrađa Getafe te je prešao u momčad Al-Jaziru iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Čini se da je cifra od 3,35 milijuna eura, koliko je Doyen dobio iz tog transfera, za Lucasa bila razočaravajuća, iako je ona dvostruko veća nego što je Doyen dvije godine ranije platio za 60 posto udjela u pravima za ovog igrača. „Nismo ga više mogli kontrolirati. Da me je želio slušati, zaradio bih još više, ali …. jebeni musliman.“

Slična je priča i s kolumbijskim napadačem Radamelom Falcaom koji je, također u ljeto 2013., prešao iz Atletico Madrida u Monaco, a transfer je vodio njegov agent Jorge Mendes. Ukupan iznos transfera bio je 43 milijuna eura, od kojih je Doyenu, koji je imao 33 posto udjela u vlasništvu igrača, pripalo 5,3 milijuna. No, Lucas je očekivao veći profit od kolumbijskog napadača. „Budala je otišla u Monaco. Karijera mu je gotova, a još će i plaćati poreze u Francuskoj“, napisao je Lucas Arifu prije nego što je izrekao još nekoliko uvreda na račun Falcaove majke.  

Čini se da je za tvrtku Doyen Sports Investment porez najneugodnija riječ. Sjedište tvrtke je na Malti koja pruža respektabilnu bazu unutar Europske unije, ali istovremeno pruža i kompromise zbog blagog poreznog sustava i čuvanja poslovnih tajni. Nelio Lucas je vlasnik dvije offshore kompanije sa sjedištem na Malti. Jedna od njih je WGP i ona je zabilježena i kao vlasnik 20 posto udjela u Doyen Sportsu koje je Lucasu ponudila obitelj Arif. Druga tvrtka, Vela, ima bankovni račun u Luksemburgu i svake godine s 900 tisuća eura nagrađuje Lucasa i njegove kolege. Portugalac ima i račun u banci Crédit Suisse u Zurichu koji je, po njegovim riječima, otvorio jer ne želi“ da netko otkrije bilo kakav detalj o njihovom poslovanju“.

Neliu Lucasu ponuđeno je i 20 posto udjela u tvrtki Doyen Natural Resources, jednoj od panamskih tvrtki koje su u Doyenovom vlasništvu preko offshore kompanije na Britanskim Djevičanskim otocima. Kada nije kupovao ili prodavao nogometaše, Lucas je putovao kako bi dogovarao rudarske ugovore u Brazilu, Sierra Leoneu i Angoli, državama s duboko ukorijenjenom korupcijom. „Misliš li da bi ih trebao podmititi“, upitao je u jednoj poruci Arifa o svojim poslovima u Brazilu. „Naravno, brate“, bio je Arifov odgovor. Posao je navodno propao nakon što je druga strana pokušala podmititi Lucasa.

No, Lucasova specijalnost bili su TPO poslovi. Doyen Sports je u nogometnom svijetu imao ulogu lihvara jer je od klubova u financijskoj krizi koji su bili primorani prodavati svoje igrače za male novce kupovao udjele tih igrača. Po tom sistemu, Doyen Sports je od kluba kupovao udio u vlasništvu pojedinog igrača te se nadao da će taj igrač uskoro biti prodan po puno većoj cijeni te da će Doyen Sports imati veliku zaradu. Službeno Doyen Sports nije imao utjecaje na odluku oko transfera jer bi to bilo suprotno pravilima FIFA-e. Međutim, u praksi su stvari izgledale nešto drugačije.

Predsjednik Reala iz Madrida Florentino Perez često je surađivao s tvrtkom Doyen Sports

Doyen Sports nije birao sredstva kako bi realizirali određeni posao ili transfer. U kolovozu 2013. Lucas je u Miamiju organizirao seks party kako bi uvjerio predsjednika Reala iz Madrida Florentina Pereza da kupi Geoffreyja Kondogbiju, francuskog reprezentativca koji je djelomično bio i u vlasništvu Doyen Sportsa. U 14 slučajeva između ožujka 2014. i rujna 2015. Lucas je prebacivao lijepe mlade žene iz Minska, Moskve i Sankt Peterburga kako bi mu pomogle u potpisivanju poslovnih ugovora. Avionske karte plaćala je njegova offshore tvrtka Vela. Neke od djevojaka bile su modeli, a jedna od njih, imena Kateryna, na Twitteru se hvali da je „lijepa žena – raj za oči, pakao za um i čistilište za novčanik.“

Osim u slučaju dvije žene koje je doveo na Ibizu za dva dana ‘partijanja’, Lucas je žensko društvo koristio samo na poslovnim putovanjima. Neke su mu se pridružile na utakmicama Lige prvaka, poput polufinalne utakmice u travnju 2014. koju su na madridskom stadionu Santiago Bernabeu odigrali Real i minhenski Bayern. Žene su ga pratile i na poslovnim putovanjima u Madrid, Barcelonu, Bruxelles i Atenu. Jedno od tih putovanja, ono u kasno ljeto 2015., bilo je posebno profitabilno. Lucas je 26. kolovoza te godine otputovao u Madrid u društvu plavokose žene Sabine kako bi sudjelovali na potpisivanju ugovora španjolskog veznog igrača Asiera Illarramendija koji je u madridski Real prešao iz Reala Sociedada. Pet dana kasnije Sabina je putovala u Marseille s Lucasom i napadačem iz Kostarike Rolandom Fonsecom koji je u taj francuski klub prešao iz portugalskog kluba Porta.

Je li Lucas bio u društvu ovih žena iz osobnih interesa? Jesu li mu one pomogle da si pojača status prilikom pregovora? Ili su one na dispoziciji njegovim poslovnim partnerima kao što je to bio slučaj s predsjednikom madridskog Reala?

I dok Nelio Lucas nema problema u pronalaženju žena, Arif Arif je kompulzivni klijent prostitutki, uključujući i jednu koju je opisao kao „mekanu i svježu 18-godišnju plavušu“. U jednoj od poruka zaposleniku Doyen Sportsa Arif je napisao:“ Kupi milijun onih pilula za dan poslije. Ne prodaju ih u Londonu osim ako ne dođeš s djevojkom.“ O prostitutkama su otvoreno raspravljali i dvije vodeće osobe Doyen Sportsa: „Bilo bi odlično kada bi mi mogao srediti onih 2500 finti, platio sam kurvama!!!“, napisao je Lucas Arifu u srpnju 2013. godine.

While Nelio Lucas appears to have no trouble finding the women, Arif Arif meanwhile appeared to be a compulsive client of prostitutes, including one he described as an “18 year old blonde, so tender and fresh”. In one message to a Doyen Sports staff member he wrote: “Buy a million of those birth control pills. The 72 hours. They don’t sell them in London unless you go with the girl.” The subject of prostitutes is openly discussed by the two Doyen Sports managers: “It would be nice if you can get me those 2500 GBP, I paid the bitches!!!” wrote Lucas to Arif in July 2013.

Čini se kako je Arif Arif bio i vrlo energičan kada je u pitanju dovođenje prostitutki iz istočne Europe i to preko dva posrednika, od kojih je jedan njegov rođak. U razgovorima o toj temi Arif oprezno koristi riječi kao što su ‘nogometaši’ i ‘igrači’, kao što je to slučaj u sljedećoj poruci: „Organiziraj nogometaše odmah. Ne gubi jebeno vrijeme jer ćemo kao i sinoć ostati bez ičega!!!“ Tri sata kasnije stigao je i odgovor s fotografijom jedne žene. Posrednik ga je obavijestio da će sudjelovati „u velikom odabiru sljedećeg vikenda“ u organizaciji ruskog naftnog diva Gazproma.

Postavlja se pitanje je li Arif koristio svoju mrežu kako bi nabavljao žene koje je Lucas koristio u svojim poslovima?